петак, 6. октобар 2023.

6 OKTOBAR 2023 SETVA GRAŠKA…

 

Negde ispred ručka posejana je kesa graška od 100 g…

I tako se pod graškom danas nađoše čak 3 setvena boksa, ili parcele u kojima je i mrežica stalno postavljena inače…

Prva veća je u 3 linije krastavišta, a druga je ona dužnica u kojoj su do pre neki dan rasle, a ove godine 2023, sve naše paprike babure, a treća je ona linija u parcelici u kojoj su ove godine rasle ljutačice paprike...

Odmah po setvi sve je dobro zaliveno crevom i tušem, dobro natopljeno, a onda je zaliveno takođe tušem, takođe, i sve izniklo i sve ostalo što stasava u “Hirošimi”...

I ovim je zvanično završena jesenja peta setva 2023, dakle svi jesenji radovi unutar “Hirošime…

A već kroz 7-8 dana, nači kad bude iduća mesečeva mena, mladina, moći će da se poseje još ona jedna preostala kesica rukole...

Pokušaćemo možda još neku novu i dodatno kupljenu  kesicu salate tada da posejemo, a možda čak i direktnom setvom, jer nema više lepote, kao ni toplote da se podižu čašice, ali samo ukoliko adekvatnu zimsku sortu salate još negde pronađemo, u šta debelo sumnjam...

Za sada, to je sve unutar “Hirošime”, a to je opet mnogo i nama dosta…


Itd…





 

четвртак, 5. октобар 2023.

PETOG OKTOBARSKOG DANA 2023 U “HIROŠIMI”…

 

Danas malo sređivanje i čišćenje u “Hirošimi”, ali samo metlicom. I zahvaljujući tome, čašice sa svim uspelim salatama Nansen iz treće poslednje setve podignute su na drvene police I onda zalivene.


Zalivena je i rukola, i peršun predveče takođe, ručno kišnicom…



Vrlo mali broj čašica salate iz kojih ništa nije niklo, ali njih ostavih neka ih na polici onoj onižoj malo iznad zemlje...


Danas je ubrano još nekoliko paprika šilja u “Hirošimi”, a nađen je i jedan paradajz...

Na ulaz u “Hirošimu” nekoliko cvetova maslačka, a na jednom vredna pčela medonosna i dalje sakuplja sve ono što joj ovih dana treba...


Jabuka u izbolju svuda po avliji, ali ne samo za jelo već i za ceđenje svežeg soka, čak i odsta toga propadne te ode na kompost...


Jedine 3 saksije ljutačica koje su mi ostale u “Hirošimi”. I sve su bliže svom prvom branju. No, ko će biti hrabar da zagrize ovu otrvnicu preljuti videćemo...

Danas je dobrih 3 sata odvojeno sa veliko čišćenje prašine i detaljno usisavanje vile “Energija”,  a već od sutra čeka me najpre setva graška u “Hirošimi”. I nakon toga, ako bude lepote vremena i Sunca, mogu da odlutam na krilama svoje mašte. Dobro je i to što je današnji dan bio nekako posebno motivisan i dobar, dakle oran, te se počelo čitati štivo kao što je Tolstojeva “Ana Karenjina”…

Jedna koka nosilja ovogodišnja izgubljna je još pre neki dan i sada mlado jato broji 9 koka i jednog petla, tj. 10 grla. Neke kunjaju, neke ne, ali za sada sve je ostalo živo i zdravo...


Itd…



 

PETOOKTOBARSKA VEST IZ ISTORIJSKOG MUZEJA “AUŠVIC”…

 


"Beležnica pesama iz Aušvica" Poljsko-englesko-švedska publikacija muzeja predstavljena je u Švedskoj.

Tokom Geteborškog sajma knjiga, najistaknutijeg književnog događaja u Skandinaviji, Muzej je prikazao izuzetnu trojezičnu publikaciju: „Beležnica pesama iz Aušvica“.

Poljsko-englesko-švedska publikacija uključuje reprint vrednog dokumenta, svesku koja sadrži desetak pesama koje su napisale zatvorenice Aušvica II-Birkenau tokom njihovog zatočeništva. Ova posebna zbirka verovatno je nastala u logorskoj bolnici krajem 1943 ili početkom 1944 godine.

Promociju je inicirao direktor “Poljskog instituta” u Stokholmu Paweł Ruszkiewicz, koji je bio i začetnik i ko-partner publikacije "Beležnica pesama iz Aušvica".

Svoj prvi susret sa sveskom Bożena Janina Zdunek opsiao je na sledeći način: "Dobio sam poziv da posetim rezidenciju gospodina Adama. Onog trenutka kada su dokumenti izvučeni iz kabineta, zajedno sa ovom sveskom, zauvek će mi ostati urezani u sećanju. Odmah smo odlučili da ovo treba izložiti svetu, jer to dugujemo majci  gospodina Adama, zatvorenicama, gospodinu Adamu i njegovoj deci".

Predstavljanju knjige prisustvovali su Joanna Hofman, ambasadorka Poljske u Švedskoj, i Adam Zdunek, sin Božene Zdunek, preživele iz Aušvica, koja je svesku pronela kroz dva logora i donela u Švedsku 1945 godine u okviru Crvenog krsta Švedske u kampanji „Beli autobusi”.

„Kada je moja majka spašena iz logora i pristigla u Švedsku, bila je potpuno mršava i imala je samo 27 kg. Jedini predmeti koje je imala kod sebe bili su medalja (medaljon) sa likom Bogorodice i sveska iz Aušvica koju je nekim čudom spasila“, ispričao je Adam Zdunek tokom promocije.

Sveska od 32 stranice sa širokim redovima sadrži 17 logorskih pesama napisanih različitim rukopisima. Između ostalih, ovo uključuje dela Krystyna Żywulska  (trenutno Sonia Landau): „Mart“, „Apel“, „Pismo majci“, „Plesi“ i „Mama, budi zdrava“. To su pesme koje čine kanon poezije logora Aušvic.

„Od vitalnog je značaja uzeti u obzir i okolnosti nastanka i spasavanja beležnice. Ove pesme su u osnovi svedočanstvo o borbi za očuvanje ljudskog dostojanstva u neljudskom svetu koji je stvorio SS sistem. Sa druge strane, očuvanje sveske je demonstracija odlučnosti i ogromne hrabrosti, rekao je direktor Dr Piotr M. A. Cywiński, predstavljajući Muzej na Sajmu.

Na jednom od sastanaka, fragmente pesama na poljskom, švedskom i engleskom tumačile su glumice Małgorzata Pieczyńska i Sara Sommerfeldt, unuka preživele iz Holokausta.

„Knjiga koju smo objavili privukla je veliku pažnju na švedskom sajmu knjiga i izazvala je beskrajno uzbuđenje zbog teme. Ocenjeno je i njeno pedantno uređivanje, što mi je posebno važno jer je nivo izdavanja knjiga u Skandinaviji visok, rekla je  Jadwiga Pinderska-Lech, direktorka Izdavačke kuće Muzeja.

Bożena Janina Zdunek (rođena Musiewicz) rođena je 29 juna 1918 u selu Siwki u Voliniji (Volhynia). Školovala se u čuvenoj srednjoj školi Krzemieniec, a tridesetih godina prošlog veka, nakon što se preselila sa roditeljima u Varšavu (Warsaw), nastavila je školovanje u Srednjoj školi “Kraljice Jadwiga”. Za vreme nemačke okupacije uključila se u pokret otpora.

Uhapšena je 1943 i deportovana 22 juna iste godine u KL Aušvic. U logoru je ostala do kraja avgusta 1944, kada je prebačena u KL Ravensbrück. Krajem aprila 1945, nakon kampanje Švedskog Crvenog krsta, bila je jedna od nekoliko zatvorenica koje su puštene i prevezene u Švedsku. Godine 1948 udala se za Jerzy January  Zduneka, varšavskog ustanika i bivšeg zatvorenika logora Stutthof.

Bożena Janina Zdunek bila je član “Udruženja poljskih veteran” u Švedskoj i finansijski je podržavala mnoge poljske i katoličke institucije u Švedskoj i drugim zemljama. Bila je veoma aktivna i na polju obrazovanja. Često se sastajala sa švedskim mladim ljudima kako bi razgovarala o koncentracionim logorima i tragediji Drugog svetskog rata. Umrla je 2 juna 2015 godine u Karlskrona.

Izvor: https://www.auschwitz.org/en/museum/news/notebook-of-poems-from-auschwitz-the-museums-polish-english-swedish-publication-presented-in-sweden-,1646.html?fbclid=IwAR0SYhx5bcTCefT16D1WhJE06GKBBVo74KFp70v2huxNeVJa7ImKOVCxXTM

(prevod sa engleskog)

 

среда, 4. октобар 2023.

4 OKTOBAR 2023 - Zapisi iz plastenika "Hirošime"…


Juče, 3 oktobra 2023 godine, dolete na astal nešto što liči na čudo, na skakavca, ali nije, i slično se ponaša, identično skakuće, no nema istu boju, a ne znam šta je i sve sleće na mušemu mog astala pod trešnjom, i tapka nožicama dok ja pijem kafu, i namešta se za još jednu fotografiju više, ili za nemo svedočenje tačnog odraza majke Prirode...

Ako se juče onako predivan dan “prokockao” jeftino, nekako dokono, onda današnji dan koji mu nije po “lepoti” sunca, ni približno prići, iskorišćen je pametnije, mudrije, dakle nešto više aktivnije, ali samo malo posle ručka, do 15 sati, jer se zatim naoblačilo, te zamirisalo na jesenje kiše, magle, hladnoće, dosade…

Da je sudeći samo po jutru, ovaj dan bi mogao biti divan, ali “nije”, jer za pola sata se sve izmenilo odjednom i tako sam odustala od mnogo čega, najpre od odlaska na planinu i od branja šipurka, te umesto toga  u dva kratka navrata izvršila sam veliko čišćenje u svojoj “Hirošimi”...

U spoljašnjem vrtu još uvek ima plodva, a beremo kao jutros glavice kupusa i rendamo taj predivni kupus za svežu salatu, a za ručak. Ostao je još branja u jedan ili dva mala navrata, a liske saki put dobiju naše koke nosilje sa farme “Cosa nostra”, a mi sitno izrendamo sočan kupus, i najprijatnije moguće ručamo...

Prvo čišćenje “Hirošime” oko pola sata, a u prvoj jutarnjoj rundi lake kategorije, negde pred prvu užinu. Počupane su najpre sve paprike ljutačice, a ono plodova što je preostalo, i malo i veliko, i ljuto i neljuto, ispečeno je u rerni. I sve se to pojede u kiseloj salati od pečenih ljutačicama koje su pune peršuna i belog luka…

Zatim su očišćene sve paprike Amande koje su sitne i nerazvijene, neuspele, te definitivno te jeftine paprike ove godine 2023 nisu nam dale mnogo, I neću ih više nikad zasaditi, i nema ljutnje. Ali, na koncu konca, i dale sun am jednu činiju plodova, te neće propasti, jer će moći sve da se potroši kao pržena paprika... 

I ta zona u krastavištu, čista je, jer su tamo i mrežice, a pošto je sada čista, mi već sa najvećom radošću, ali tek kroz dva dana, konačno treba da završimo ovogodišnju petu jesenju setvenu sezonu te da zasejemo grašak…

Takođe, sam počupala i sav plavi patlidžan i ubrala dva sitna mala ploda, i nešto ću od svega toga zgotoviti, zbućkati, sebi za večeru (nabacati u tiganj ljutačica papričica, dozrelih paradajza samoniklica, itd., što znači mnogo bioorganskog povrća i na vrh razbiti dva jajeta sa naše farme)... 

I prava šteta što su biljke plavog patlidžana i dalje pune dobrog lišća i cveta, ali nigde nema snage za one poveće i uspelije plodove kao nekada...

Ostao je da raste celer zasađen posle kupovine na vašaru 3 juna 2023, i on obećava da ćemo uskoro imati lepe glavice celera korenjaša, dakle čiste, za rendanje idealne i za sve one divne salate romulade, itd. Već se belasaju i zažute te izlaze polagano pri površini zemlje, ali neka ih tu, mogu da traju dugo, čak i preko zime, ako ih ne smažem pre toga…

I očišćene su sve paprike babure, i od njih je nabrana puna velika vangla, a jedan deo je ispečen, pa su i te paprike završile kao kisela slata sa belim lukom, a jedna kesa je ostavljena u zamrzivač onih najkrupnijih paprika za punjenje...


Ovom prvom rundom današnjeg čišćenja mnogo novog i ogromnog prostora, a kad mi ubusi jednom salata, i kad uspem, i kad se silovito razraste, posebno ako uspe ovaj za sada poslednji, a treći pokušaj setve od 28 septembra 2023, mada mora biti još pokušaja zna se, jer samo mi fali rasada salate, jer tu nisam ništa još vidnije dobila…


A i čitava kesica drugog pokušaja setve Nansen salate od 23 septembra 2023, nije dala ni jednu jedinu klicu, te sumnjam u kvalitet semena u toj kesici kobnoj... 


Dok ova treća setva Nansen salate krenula jeste mnogo dobro, ali ne sme čovek da se raduje, jer čim mu nešto dobro krene, ko zna da će već koliko sutra već da primeti da stvari idu naopako, te ne ide mu sve kako bi trebalo. Te dve iste kesice semena salate, posejane su u razmaku od 5 dana, prva po lunarnom kalendaru kad i treba, a treća po nuždi kad se mora, jer za jelo treba, a dale su različite rezultate...

Na lišću paprika izneto je brdo vaškica. Nešto je ostalo, a nešto opadne po “Hirošimi”, no ja to ne diram, ne sterilišem, ne paničim, ne doživljavam to kao agoniju neke “zaraze” ili “epidemije”, već znam da je to uvek prisutno kad se radi po principu čiste i nezagađene prirode, bez tretiranja hemijskim sredstvima, i da je sve to samo veliki dokaz prisutnog lanca života i jedne simbioze, a takođe znam da su vaškice nekoliko puta jače i mudrije, pa će naći put ili možda i neće ako ih nediram, do nečeg drugog…

Sve posejano ove jeseni 2023 napreduje dobro, i lukovi, i zeleniš i peršun. Baš sve...

Posle ručka još manje od pola sata laganog posla, ali neka bude da je i tu bilo posla pola sata, a očišćene su paprike šilje po sredini “Hirošime” na kojima više nema ništa, osim lišća. A i počupana su konačno sva stabla, svih davno podrezanih paradajza, a nikad lakše, jer se sve dobro osušilo...

I još sila paprika ostade po sredini, ali to ćemo brati kad nam zatreba svežih paprika, onako polagano trošiti ili ispeći, a nije mnogo ni važno. Sve u svemu, paprike su nam se i ove pete naše setvene godine, a godine 2023, dosta dobro odužile, odlično nas pokrile, nahranile, itd...

Rukola za sada dobro napreduje te obećava da ćemo je jesti pre salate (da sam umela biti uspešnija i mudrija, sposobnija u ovoj poljoprivredi kao što ipak nisam (jer mnogo gubim, i promašim, štetujem, podbacim, bacim, kao i u svemu, a još mnogo pre svog rođenja), salata bi već bila ubrana i ja bih je jela ovih dana)...

Napolju rotkvice gruvaju dobro sudeći samo po lišću, a do prvih krtolica treba još čekanja...

Htela sam čak danas i malo da pokosim avliju (bilo bi to ovogdišnje najverovatnije zadnje košenje, ali ne svih parcela, jer negde trave više ne gruvaju kao u proleće, ali se bar trava osvežila i zazelenila opet), ali sam i od toga odustala, misleći da ću ići u berbu šipurka…

Ali, neka, košenje može još da sačeka (nema još ni mesec dana do prethodne kosidbe), i sve tak odustajem kao i juros te odlažem veliko čišćenje i usisavanje svoje vile “Energije”, a nisam ništa pipnula ozbiljnije još do avgustovskog krečenja, a i zašto bih kad mi je sve cakum-pakum, osim ono malo prašine sa kojom se inače divno čita i piše (za buku i usisivač mi treba posebna psihološka priprema i trening, a nema ni fizičke snage još za to)…

Prioritet mi beše danas kad je onako lepo sunčano,  da očistim i neke spoljašnje setvene parcelice, kao one 3 gume moje što jesu ili naše mesto za suncokrete... 

Malo je sve to više trava zagušila i obuzela, sputala, gušila, te sam jednu veliku kofu i tu naplevila trave, posebno one zubače kojoj sam i korenje morala vući iz petnh žila, i nakopala se motičicom i sve očistila. Kad u to okom virnem mora biti bistro i čisto…

Poseban ukras avlije sada jesu naše divne hrizanteme, a ruža ima još i one se ne predaju do same zime…

Organsko đubrivo u beloj kačici dobro previre i najprirodnije smrdi...

Dosta se danas iznelo lišća, čak dvoja-troja prepuna kolica i sada je sve prohodnije za sunčeve energije, i manje šumastije, i polagano “Hirošima” dobija svoju jako skromnu jesenju sliku...

Na nekim mestima samoniklica kadifica ima posvuda, a posebno ih ima oko 3 gume ili tamo gde su bili naši najdivniji suncokreti...

Itd…