петак, 2. децембар 2016.

GLAĐU NAGRIŽENI, KOJIM TO ČUDOM ISTRAJAVAMO...



Pokatkad čovek ne može da okrene novi list, jer je svojim ranama i bolima previše zakucan...
Život je kad se fokusiramo samo na ono što je stvarno - a to je: bol...Da ne poveruje čovek, kako jednog časa može biti na vrhu, a već sledećeg na dnu...Pesimisti ne treba oduzimati volju za životom... on je već oduzet...Samo od pukog vazduha ne možemo preživeti, potrebno je nešto mnogo jače...Ljudi kao ja su previše mrtvi da bi sanjarili o bilo čemu...Moji porazi ne mogu se sravnjati sa lekcijama koje sam trebala naučiti... moji porazi ravni su živim neprebolnim ranama..."AKO IKADA NAĐEŠ SVOJE JA U POGREŠNOJ PRIČI... NAPUSTI JE"...Trenirali naš um ili stanje svesti ili pak ne trenirali, ne možemo biti baš toliko ravnodušni u slepoj poverljivosti i prepušteni pomalo letargičnom sanjarenju gde verujemo kako sve jeste dobro i kako neizostavno u svemu moramo videti dobro...I moj beli šljaštavi pulover je u fazi šivenja... probala sam upravo... divno mi stoji... biće zanimljivo kad se završi... živela moja Mama... moža čak ovo ponovim za slavu...Happy New Year 2016...Iskapila sam u zdravlje svaku kap one divne rakije sa Etne... ostade mi još limunćino...Bluza iskrojena... probala sam... model prekrasan... odlično mi stoji... sutra će biti gotova...Proso... sa crvenim lukom i origanom... biber i so...Sad kad sam sve podelila u tanjire vidim da moje zalihe i nisu tako male, no neka se nađe još hrane na astalu...Ipak su moje zalihe za ručak male, pa upravo kuvam jedno novo jelo od prosa...U ovakvim vremenima, a vremena su odvajkada zla - svi smo nagriženi, da ne kažem i ugroženi...Slovo nikada ne bi smelo, a ni trebalo da se pretvori ili pretopi u olovo...I možda ćemo biti pronađeni u senci davno zaboravljenih starih običaja...Oni što me uopšte ne čitaju, e ti me sve bolje razumeju...Za surove svakodnevne susrete nije potreban neki naročit simbol ili beg u apstraktno... Nisu potrebna ni pitanja, a još manje podpitanja... Nije potrebno gotovo ništa... A ljudi, ljudi ti do vraga divni ljudi... Veliki ili mali - jedno te isto... No, meni su potrebne moje reči, moji izrazi i svi moji kreativni iskazi...Ja se nikad nisam radovala tuđem padu... No, i danas se među nama može naćih onih koji likuju tuđim nezgodama-nevoljama... A da li znaju takvi, da i njih može isto snaći - kad tad... Ne daj Bože... Pa, možda i gore...Voda koja se zapenuša, ona ne može da pada, već ona jedino može da odskače i skače, to jest da se preliva-razliva...Uvek je bolje i ne predpostaviti šta nam sve veliki ili mali misle-pomisle... A još je strašnije čuti, kada nam neko tu kraj uha kaže: "Đubre jedno, dabogda se slomila niz stepenice"... I tako dalje...Neprolazne jesu samo one lepote koje uspevamo da u kamen pretvorimo...Priroda je najlepša tajna beskraja...Desnka: "Kombinacije koje se stvaraju u pesnikovom mozgu, učinile mi se sićušnim prema matematičkim koje su čoveka odvele na Mesec i promenile tok Dunava".U izobilju kosmičkih postulata, sićušne ljudske reči, napajaju svoju snagu na Izvorištu energetskih talasa...Tesla: "Ovi ljudi su većinom užasne neznalice, a opet se boje išta novog preporučiti, jer misle uvek na svoju kožu. Vrlo je teško naći čoveka kojim ima sve 3 kvalifikacije: ZNANJE, PRAVIČNOST i NESEBIČNOST"."Vama možda nije jasno da sam ja jedan od onog malog broja ljudi koji se pojavljuju s vremena na vreme i koji menjaju lice zemlje novim idejama. Uskratiti mi pomoć koju imam pravo da tražim, vezati mi ruke i dovesti me do bespomoćnosti, predstavlja istorijski zločin"."Ko se bori i beži, živi da bi se borio i sledećeg dana"."Ali ko zna. Možda je i bolje u ovom našem svetu da revolucionarne ideje ili pronalasci, umesto da budu podržani i negovani, budu suzbijani i sprečavani u razvoju. Tako dolazimo da svoga svetla. Tako je sve što je bilo veliko u prošlosti bilo ismejavano, prezirano, suzbijano, potiskivano - samo da bi iz borbe izronilo još moćnije i pobedonosnije"."Originalnost cveta u samoći slobodan od spoljašnjih uticaja koji prete da obogalje kreativan um. Biti sam, to je tajna otkrića, biti sam, to je čas kada se ideje rađaju"."Ne marim za napade. Moj rad je za budućnost i, kad bi ga odjednom svi razumeli, ja ne bih bio pionir".A Tesli je majka jednom rekla i ovo: "Zapamti, kad jednom uvrediš petla ili gusana, nema više izmirenja! Oni će te proganajti dok su živi".Još jedna zanimljivost iz Teslinog života: jednom prilikom pri igri natezanja palčeva i odmeravanja snaga, Tesla je Pupinu polomio čak palac..."Uvek sam smatrao svojom dužnošću da hrabro i bez obzira na posledice izrazim svaku istinu koju otkrijem, verujući da ako čovek od nauke ne postupa na taj način, njegov rad nije ono što bi trebalo da bude. Potpuno sam svestan da neke od mojih ideja nisu u saglasju sa postojećim naučnim mišljenjima, ali se nadam da će se ustanoviti kako krivica nije do mene".Jupi... meni je preostalo jos 19 radnih dana, srećom neću raditi za slavu, za razliku od prošle godine kada radila jesam...Samo budala kao ja tada nije imala pravo na slobodan dan za svoju slavu... i to je fenomenalno...

Нема коментара:

Постави коментар