Sve dobro što dođe iz srca može se nazvati molitvom...Ja i moje vlastito Ja na prvom mestu živimo u krupnom planu...Ljudi osvešćenog i probuđenog vlastitog Ja dobro znaju vrednost svoje unutrašnje slobode, a to jeste upravo onda kada samootkrivamo kako naši kritičari poseduju sve manje vrlina, a ustvari nagomilavaju mane kao beskorisne stvari i to je činjenica kojom se oslobođeni budimo svakog novog jutra...Umesto da bežim na pusto ostrvo, Ja sam sebi izgradila i stvorila - oformila najdivniji kosmički prostor - gnezdo ili vilu "Energija"...Moja Mama i ja ispismo u zdravlje po čašicu one najdivnije rakije od šumskih jagoda "Vatra sa Etne"... i ostade mi još samo za jednu čašicu... e baš će mi nedostajati ovo piće za jaka bića...Eto kako je meni praktično... idem samo dva puta godišnje kod frizera... bila sam 20 marta i danas... i sad sam mirna pa jedno 8 meseci ili pola godine...Osećam se kao grofica koju trese šoping groznica... uzvisimo se, a nikad više ponizimo...Kupila sam ja još nešto... recimo još 5 olovaka za pisanje po 10 dinara... i još nešto, ali neću sve da vam kažem... ko dođe videće...ŠOPING... preporodim se... šta sve nisam kupila... i stignem do frizerke i ošišam vrhove - baš mi je prerasla i malo krenula da cveta kosa... a ja volim urednu kosu... i opet imam moju dužinu... našla sam divan saten od koga šijem dve bluzice... roze ću za leto, a od zelenog satena šijem još jedan model iz burde i tu bluzicu ponavljam za slavu... i za onaj pulover našla sam divno belo trikotažno platno... naravno tu je i nezaobilazna šerpica... i jedna knjiga... i jedna muzička šolja... no kod mene još nije prosvirala - biće da se mehanizam pokvario...Meni nešto miriše, možda ja i grešim, ali mi se čini da ove zime snega neće ni biti... možda sam ja ovo napisala zato što moje unutrašnje biće tako sneva... no, videćemo...Moj ručak je gotov... u rerni čeka do 15 sati, a onda će svečano biti serviran na astal... Tužno je to što niko nije umeo da kaže koliko smo vredni i dobri, sve dok nismo počeli da kuvamo i mesimo kolače, mada još ima i onih kojima ni sa svom skupinom svojih vrlina nismo dovoljno dorasli po dobroti... no to nije važno... važno je da smo dobri jedino svome Ja...Ustala sam po navijenom zvonu tačno u podne... i odmah sam se izvrsno organizovala po prethodno utvrđenoj zamisli koju sam još sinoć otkrila... ručak je uparvo u rerni i biće na vreme... do 15 sati sve gotovo... a dok se ovo peče u rerni . Ja uživam uz muziku...Počesto se moj stvaralački gen neočekivano aktivira tek pred počinak, pa kao da je u dosluhu sa svim ovim iznenadnim prirodnim stihijama...Čudesni dodir sve te kiše i njenih munja, sveprisustvo simboličnih suština iz prevelikih prirodnih tišina... Kuda sve ne otiču ove kišne kapi, stvorene u svoj toj harmoničnoj kosmičkoj fazi ćutanja i noći... I kao da neke čudesne plovke preleću ove oniske nebeske svodove da okrepe sve žive stvorove... Ako bi se sve te kapi nekim čudom zametnule u svetlucavo podvodno kamenje... Možda bi to bilo prekrasno otkriće u srcu kosmičke mudrosti jedne neispevane tišine...Ispod kamene površine jezera, kiša plete nevidljive odbrambene niti onih blaženih otvora protiv svih zlotvora... A nad njim mačeve svetlosne ukrštaju nebeske tri velike munje... I tu nastaje kovitlac tri velike struje... Još ako se zabelasaju i planinske hučne tri magle... I kiša spušta svoj sve jači topot nad rečnom krivuljom trasom 333... Bregovi omeđiše jezerske zidine neprobojnosti, iz pepelišta zgasle odbojnosti...Ovaj Kosmos jeste stecište svih dobrih i uzvišenih gromoglasnih svrha, kao i onog nesaglednog progledavanja u svu nežnost jedne od božanskih iskričavih dubina, sa trunkom pesničkog zanosa, što oslikava priobalje Života - neko posve novo...Beskrajna je svemoć prirodnih neumitnih pojava i njihova silina možda leži upravo u tome što su neshvatljivo tačne...Nedaleko od ove misli sadašnje, čujem kako kiša šiklja iz prespuštenih oblaka, što sve skupa stvara onu sliku mračne prohladne decemabarske večeri... I čujem kako svelo lišće izvire iz mokrih polja i kako mokra polja izviru iz svelog lišća... A magla kao da treba da dolije svu tu potvrdu tmurnosti i kaljavosti...Munje sevnuše brdima... I pesma gromoglasna se prolomi brdima... I sa brda udara kiša prvo decembarska - i pitam se: je li sve to posve potaman i dovoljno obilato onom sadržajnošću, kojom bi se mogao ispuniti i pejzaž ove noći na zahodu???... Ili dopisati u priču o brdima iznad rečne krivulje???..."Uzimao sam ih odasvud i za svako slovo koje sam napisao i za ova koja, evo, pišem, znam odakle sam ih uzeo i što ondje zanče, ili bar šta znače meni. Sada me je strah da završim, da od ove priče napravim nešto zaokruženo, da svemu dam krajnje značenje koje se više neće moći mijenjati. Jer, pitam se što će biti kad opet stanem čitati knjige iz kojih sam uzimao slova, bojim se promjene koja će nastati. Možda bih, završivši ovu priču, zapečatio, za se i za čitaoca, svoju upotrebu tuđih slova koja je možda i loša"-Pavao Pavličić..."Uzimam slova iz nekih knjiga, iz nekih stihova u kojima ona imaju kakvo osobito značenje koje ih uzdiže iznad ostalih i čini da ona nose u sebi veliki dio ljepote djela. Takva slova želim uzeti, sastaviti ih jedna do drugih, načiniti od njih riječi koje će time dobiti novo, osobito značenje, bit će ljepše nego te iste riječi načinjene od drugih, običnih slova, zablisatt će pravim sjajem. I želim uvesti slova iz najrazličitijih knjiga, iz knjiga o svim naukama i umjetnostima, iz matematike gdje su simboli i iz početnica gdje su onomatopeje"."Bivao sam sve stariji, čiato sam mnogo i mnogo toga odbacivao, oduševljavajući se tek po kojom knjigom. Moj se život mijenjao, postao sam kritičniji prema knjigama kao i prema svemu drugom, počeo sam uviđati relativnost onoga o čemu one govore i u što vjeruju, relativnost njihove važnosti i uloge u svijetu, kao i njihove važnosti za mene sama. To, dakako, nije smanjilo moju ljubav prema njima, samo što je ta ljubav bila zrelija i zato često bolna"."Vjerovao sam da su sve knjige samo priče, ali mi se uvijek nekako činilo da govore o nečemu što se možda ipak negdje desilo i što će se možda i meni desiti"."Nisam znao zašto su sve knjige povezane. Bilo mi je jasno da ih pišu različiti ljudi, ali uvijek su mi se činile srodnima, možda i zato što su se,
kao knjige, razlikovale od svega ostalog, pa je meni, neiskusnom čitaču, bilo potrebno da se oslonim na nešto poznato kako bih shvatio novo"."Tako sam se počeo zanositi mišlju o tome kako bi bilo kad bih mogao uzimati iz knjiga samo neka poglavlja, samo ulomke koji dobro pristaju jedan uz drugi, i sastaviti ih, sjesti i prepisati ih jedan po jedan, spajajući mjesta koja se poklapaju tako da se to ne vidi. Tako bih dobio novu knjigu koja bi odbacila sve što se ne nadovezuje i zadržala samo ona mjesta, koja su i najljepša. Radosno sam pomišljao kako bi to bila velika knjiga, kako bi još mogla narsti kad bih u nju uključio sve ono što ću još pročitati, i kako bi to bio lijep posao kojim bih se uvijek bavio, čitajući i pišući, misleći kako sam baš ja jedini koji se toga sjetio"."Nastavljanje knjiga jednih na druge privlačilo me je više od svega, ono je za mene predstavljalo pravi užitak čitanja. I kad bih god čitao neku knjigu, ja sam s nestrpljenjem i ugodnom jezom očekivao mjesto gdje će se radnje povezati, gdje ću naići na nešto poznato"."I, začudo, bivalo je. U svakoj mi se knjizi ponešto činilo kao nastavak prethodnih, kao nešto što slijedi iz već pročitanog... Ali ja sam u svemu nalazio neku tajnu srodnost, nešto što se nadovezuje: sve su knjige, činilo se, zatvarale neki krug i svaka je na svoj način opisivala slična zbivanja i likove i tako sam čitao čitao..."."Sada, kad se bavim samo slovima, preda mnom je odjednom zinula nepreglednost mogućnosti njihova kombinovanja i nada mnom se nadvija množina djela u koja još nisam zavirio. Tako će se ova priča možda još nastaviti i ovo nije njezin kraj. Zato i ne stavljam točku".Jutros u 7 i 30 osetio se blagi potres... Da li je to registrovan zemljotres u našem kraju???...I rengenski snimak je potvrdio na nema reči o prelomu... I što je još ironija veća: sve je okvalifikovano kao povreda na radu, sa manje ili više propusta, da ne kažem manjkavosti ili rupa u našim "pravima"..."Sadašnjost, topla, radna i lepa, oko mene razumni, preduzimljivi ljudi. Budućnost, u svakom pogledu daleko iznad sadašnjosti. Kad god čovek oseti tako potpuno zadovoljstvo sa sobom, sa svim oko sebe i sa onim što je bilo i što će biti, to predstavlja za njega opasan trenutak, potpunu demobilizaciju onog najnužnijeg, minimalnog opreza koji je vezan sa postojanjem i održavanjem svakog živog bića. U takvom trenutku pune euforije, kad osećate potrebu da prema svakom budete i ljubazni i poverljivi, nailaze na vas neprimetne sitne ili krupne neprijatnosti"-
Ivo Andrić...
U mom vokabularu reč "ne sada" znači - nikada...VERUJ...A u koga drugog, nego u se i u svoje kljuse...
Нема коментара:
Постави коментар