субота, 4. фебруар 2017.

PARADA UMETNIČKOG ZANOSA...




Jednostavno je, ma koliko vaši protivnici tvrdili suprotno... nikada ne laži nekoga ko ti veruje i nikad ne veruj onome ko te laže... koliko veličanstvenog zanosa u svemu tome ima... Razotkrivam kako jeste "MNOGO VAŽNA STVAR U SVAKOJ KOMUNIKACIJI ČUTI I ONO ŠTO NIJE REČENO"... I pošto ja čuh i previše naučih kako da "POBEDIM ILI NAUČIM, NIKAD NE GUBIM"... Mada, "PROMENA NAJPRE ZAPOČINJE U MISLIMA"... I tek tada kao da nastupi "RADOST KAO NAJBOLJA ŠMINKA"... Kad čovek "RADI ŠTO JE ISPRAVNO, A NE ŠTO JE LAKŠE" ili lepše... Svakako, "MOJA SESTRA MOŽDA NIJE UVEK NA MOJOJ STRANI, ALI JE UVEK U MOM SRCU"... Tako da se ja i "NISAM PROMENILA, SAMO SAM PRONAŠLA SVOJE PRAVO JA"... I tako saznadoh kaoko jete "NAJOPASNIJI ONAJ LAŽOV KOJI MISLI DA GOVORI ISTINU"... I naravno ja više "NE DOZVOLJAVAM IDIOTIMA DA MI UPROPASTE DAN"... Ja ne mogu očekivati uvek od drugih da me tretiraju dobro, naročito više ne nakon toliko decenija, ali svakako da mogu Ja tretirati svoje Ja ispravno... I opet se vraćam najdražem poetičnom stihu, koji ću pokušati da odsviram na klarinetu, kad već ne mogu na klaviru... A možda ću ga snimiti i na kasetu... Ne, bolje da ga privežem za sjajnu kometu... Ili da pokušam njime da pogodim metu... Ili da učinim sve samo da odagnam pometnju... I tim stihom postanem slična nekom novom Prometeju... Ili Dositeju... I pošto nisam imala ideju: o čemu da pričam u taj četvrtak, kad ono kao što uvek biva: bljesnu nekoliko teza za to pričanje... I odmah otvori se nova tema... I sad mi je mnogo lepše, a i lakše... lakše kad nema teza... kad se ne mrcvarim preko preteških trapeza... Imam li o čemu pričati, osim možda o kuvanju... A možda ću to pričanje, negde i zapisati... I gotovo uvek isto, čovek može da zaključi na zahodu svakog božjeg dana: dobar deo čovečanstva, još nije shvatio čemu služe ljudski životi i bojim se da neće... I kako divno uvek jeste pisati i pričati o Životu... A malo ima onih koji o Životu pričaju ili snivaju svejedno... I ja svoj glas opet sutra, dajem Životu, iako to neće promeniti ništa... Bezbednost i sigurnost postaju najtraženiji produkti 21-og veka... Sve što je daleko od nas ne bi trebalo da nas zabrinjava ili uznemirava, a ume itekako... Humor jeste uma ljudskog umor... I opet pevati o Sreći... A kad pevam o Sreći, Sreću vidim u svemu... Kroz reč misaonu rađam se za Sreću... I Sreća nije nadmašiti sve izrečeno... A kroz reč silazim u središte Sreće nad Srećama... Kroz Sreću isijava i naš ponos... I gle, reći o Sreći, a u korov današnji ne leći, e to bi bila Sreća... Smisao života jeste Sreća... Najveća zabava jeste kad Čovek sam o sebi govori istinu i samo istinu... Bez imalo kiča u paradi zanosa, blještavo i smelo nastupamo, kroz neobičnu akrobaciju, podstaknuti na podvig i doličnost kao dvoličnost, pa zanimljivu slušamo - muziku... Muzika koju slušate zanimljiva je, dolična i podstiče na podvig i neobičnu akrobaciju... Nastupi su vam smeli i blještavi... Parada umetničkog zanosa bez imalo kiča...

Нема коментара:

Постави коментар