недеља, 29. јануар 2017.

STVARNO, RIKI I MOLI SU OVDE...



Stvarno, Kosmički Šef "mora", kad već nije rečeno da bi trebao isporučiti nešto mnogo ukusnije od svega navedenog, a da to nije hrana... ukusno za gledanje i slušanje... za zajednički suživot... za energiju uživanja... ta predivna tanana i krkha bića jako osetljiva na negativni val i stres...   i naravno isporučio je dve papige, dve tigrice - Rikija i Moli... sa kojih ne mogu da odvojim oči... a kako su predivni i tihi dok se adaptiraju na uslove svoje nove... noću su tiši od svake tišine i ne boje se tmine... a tek pred zoru šire krila, pa klepeću njima...  a uskoro nabavljam i belu nimfu... želim i jednu pticu pevačicu, a ne samo pričalicu... A što da ne... pretvoriću prostor u rajski vrt u kome će cvrkutati sva ta predivna egzotična stvorenja... bez ružnih misli, nepristojnih reči... Hraniću ih i paziti... "TVOJE MIŠLJENJE NIJE MOJA STVARNOST-REALNOST" i kao što vidiš život mi udeli nešto neočekivano lepo: prelepo... Koliko radosti u samo malo paperja stane... "SAMO ZATO ŠTO JE MOJ PUT DRUGAČIJI, NE ZNAČI DA SAM IZGUBLJENA"... A tek sa ovim novopridošlim pticama, kakav veličanstven front se otvara u kosmičkom gnezdu mom... taj front neopisivog doživljaja u meni...  "NEMOJ OSUĐIVATI NEKOGA SAMO ZATO ŠTO JE NJEGOV GREH DRUGAČIJI OD TVOG GREHA"... Sve liči na 90-e godine krajem prošlog veka... opet je porast vidovnjaka, čarobnjaka i koje kakvih talismana... nemorala... podmetanja... prevrtljivog nadmetanja... Ali zar mi ptice marimo više za sve to... Najveće neznalice jesu previše iskreni ljudi... Najveći lažovi ovoga sveta jesu učitelji i učiteljice... Poražena sam tolikom količinom laži i lažova oko mene, da sam postala ptica... Pokatkad je u životima ljudskim potreban pravi iskonski muk, posle koga neizostavno mora proizaći neko dobro zvučno slovo... Reč... Pesma... Cvrkut... ili lepet krila u zoru... Čovek koji zaredom izgubi 3 partije, ipak postigne i neki "uspeh"... Opet vozam misli moje... Ja kad nešto kažem, kažem pa kako god da kažem i nema ja uopšte više za čime da "žalim", a naročito ako to što sam kazala, neko pogrešno, krivo ili sasvim drugačije shvati... Moje namere nisu bili ni uvredljive, a ni pogrešne... Prosto, više nema: cile mile... Baš mi gode promene nove i nove... Svaki dan jeste bolji od prethodnoga... Riki i Moli hvala vam zbog toga... Nebesko plavetno plavo, a još zimsko i čisto... Afrička maska ne iziskuje lice kao moje... Kakav pogled... Energija najdivnijih osnovnih boja... Crvena i žuta... razliva se duž mog fronta... 

Нема коментара:

Постави коментар