Koju knjigu večeras da prigrlim... Lawrencea sam pročitala... I setih se - "Travnička hronika" ostade ne završena... Prekid sam napravila na strani 329... Odlično, da okončam i ovo književno delo...
Neko je rekao: "Svaki je čovek umetnik"... a ja dodajem: svaki čovek samo svedoči i priča o životu na neki svoj osobit i borben način...Kad se neposlušna žena lati pera, onda svi od nje zaziru i beže, zar ne???... Izgleda da im žena najviše prija kad poslušno suđe i veš pere, ručak kuva i mesi torte i kolače... Ako su žene imalo pametne, upregnuće muškarca kao vola u tegljeća volujska kola - gumarabu... pa da i muško oseti kućni teret šta je... neka malo oru na suvo... Takođe, u ženinoj ruci mora biti bič da ošine vola, kad posustane pod preteškim jarmom... Nije baš viteški, ali je u duhu naše hajdučije...Ako sam se u šta doista zaljubila ovih post siciliajnskih dana, onda je to u stil i način pisanja Lawrencea... šteta što nije živ... Lawrence: "John Thomas kliče laku noć Lady Jane, srca puna nade"..."I tako ja sada volim krepost, jer to je mir, koji dolazi od ljubavi. Volim da sam sada krepostan. Volim, kao što visibaba voli snijeg... Sad je vrijeme, da duemo čisti i kreposni, a to je tako krasno biti krepostan, to je kao rijeka hladne vode u mojoj duši. Volim krepost, koja sada teče među nama. Nalik je na svježu vodu i kišu. Kako mogu muškarci da trče za pustolovinama! Kakva li šaka bijede takav don Juan, koji je nesposoban za ljubavni odnos, koji ne može podržavati svoj plamičak, impotentan i nesposoban da bude krepostan između dva zagrljaja"..."Stoga strpljenje, samo strpljenje. To je moja četrdeseta zima. Ja sam posve nemoćan protiv svih ostalih zima, koje su minule. No ove ću se zime priljubti svome duhovskome plamičku i biti spokojan. I neki viši misterij, koji ne da ni šafranovu cvijetu da ugine... Pa i sami su cvjetovi općenjem između sunca i zemlje postali ono što jesu. No to je vrlo osetljiva stvar, koja zahtijeva strpljivost i čekanje"..."Makako bilo, ja osjećam u zraku velike bijele ruke, kako pohlepno grabe i nastoje da zgrabe za vrat svakoga, tko hoće da živi, da živi i bez novca, i da mu iscjede život. Dolaze loša vremena, prijatelji moji, loša vremena dolaze! Ako to pođe tako dalje kao dosad, onda će u budućnosti postojati samo smrt i uništenje za te industrijske mase... Čovjek se mora braniti i boriti za svoj boljitak i vjerovati u nešto iznad sebe. Ne možeš se osigurati protiv budućnosti, osim kao vjeruješ u istinu, u najbolji dio sebe sama i u moć preko toga... Ja nema prijatelja, pravih prijatelja"..."Novac te truje, kad ga imaš, a izgladni te, kad ga nemaš"..."Žene danas govore mngo više nego muškarci, iako s manje uvjerenja. Muškarci mu mlitavi, osjećaju svuda propast i lutaju, kao da se nigdje ne može ništa učiniti. Uostalom nitko ne zna, što bi trebalo uraditi i pored pričanja. Mladi su ljudi bjesni, jer nemaju novca za trošenje. Sav im se život sastoji od trošenja novca, a sad ga nemaju. To je naša civilizacija i naš odgoj. Rudnici rade po dva da dva i po dana na tjedan, i nema izgleda, da bi se to moglo popraviti do iduće zime. To znači, da radnik mora uzdržavati porodicu do 25 do 30 šilinga! Žene su najmahnitije od svih, pa dandanas i najmahnitije u trošenju"..."...Budha se je stidljivo povukao pred tjelesnom svijesti i tom prirodnom fizičkom nježnošću, koja je najbolja čak i među muškarcima, u čistom smislu muškosti. To bi ih učinilo zaista ljudima, a ne majmunima. To je nježnost, to je seksualna svijest. Spolnost je uistinu samo kontakt, najuži od svih kontakata. I toga se kontakta mi bojimo. Mi smo samo napola svjesni, i samo napola živi. Moramo postati svjesni i živi. Naročito moramo mi Englezi da uspostavimo kontakt između sebe s nešto miline i nježnosti. To je naša nasušna potreba"..."Ja ne vjerujem u svijet, ne vjerujem u novac, niti u napredovanje, kao ni u budućnost naše civlizacije. Ako bi ljudstvo trebalo imati neku budućnost, moralo bi se mnogo promijeniti prema dosadanjem stanju"..."Živjeti znači kretati se, napredovati! Moj život neće poteći ispravnom kolotečinom. Tako da sam ja zapravo kao neki truli list i nemam prava, da miješam u svoj život ženu, ako je moj život besplodan i bez svrhe, da bi bar iznutra nas oboje osvježio. Muškarac mora pružiti ženi neki smisao života, ako će to biti osamljen život i ako je ona prava žena. Ne mogu da budem samo tvoj priležnik""...""Kažu mi ponekad, da ima u meni previše ženskog. Al to nije tako. To ne znači, da sam žensko zato, što ne volim strijeljati ptice, ili što ne marim zarađivati pare, niti probijati se u svijetu. Mogao sam lako napredovati u vojsci, ali ja ne volim vojsku. S momcima sam dobro izlazio na kraj, a oni su me voljeli i strahovali od moje srdžbe. No, više su vlasti, u svojoj gluposti i mehanizmu, ubile vojsku. Volio sam momčad i momčad mene, ali ja ne mogu podnijeti drzovitost i brljarije ljudi, koji upravljaju ovim svijetom. Eto, zbog čega ne mogu napredovati. Ja mrzim bestidnost novca, kao što mrzim i bestidnost klase. Tako u svijetu, kakav on jeste, nemam što da ponudim jednoj ženi"..."Kako vidiš, mi smo strašila dubokih mora, pa kad jastog zapne u blato, on zamuti vodu i svim ostalim. Moramo to promatrati filozofski..."..."Proždrljivost sili čovejka da zgrabi komad plijena, ali odmah se iza toga popne iz tame u eterično svjetlo, iz vlage u sušu"...""No često duša uzleti zamahom krila te se izvine prema svijetlu kao galeb u ekstazi, pošto se nahranila u podmorskim dubinama. Mislim, da je naš smrtni udes, da žderemo avetni podvodni život naših bližnjih u podmorskoj džungli čovječanstva. Ali naša besmrtna sudbina čini nas, da izbjegnemo, pošto smo već progutali svoj ljepljiv plijen, iznad površine staroga oceana u stvarno svjetlo blistavog etera. i istom tada možemo shvatiti, da je naša priroda vječna"...""Meni se čini da je apsolutno istina, da je naš svijet, koji nama izgleda kao površina svih stvari, usitinu samo DNO nekog dubkog oceana: sva su naša stabla podmorske trave, a mi smo čudnovata neka podmorska fauna, posuta ljuskama, koja se hrane otpacima kao račići. Samo u rijetkim trenucima, duša, koja se guši, diže se kroz nebrojene tisuće milja, ispod kojih mi živimo i izbija na površinu etera, gdje vlada pravi zrak. Ja sam uvjeren, da je zrak koji mi obično dišemo, neka vrtsa vode, a da su ljudi jedna vrsta riba"..."Naposlijetku, vedro je nebo najvažnija stvar u životu"..."Talijani nisu strastveni, jer strast ima duboke korijene. Oni se lako ganu, često su nježni, ali ne poznaju stalnih strasti"..."Jadna Connie se nije tako zabavljala. Ona nije voljela plesati, jer naprosto nije htjela prilijepiti svoj trbuh uz trbuh nekog nepoznatog lica. Mrzila je tu mješavinu mase golog mesa na Lidu. Bijaše tu svakako premalo vode, da ih svih namočiš. Nije voljela Sir Aleksandera ni Lady Cooper. Nije htjela da joj bude Michaelis ni itko za petama.Najviše se zabavljala, kad je mogla nagovoriti Hildu da pođe s njom kroz lagunu, daleko izvana, na kojem osamljenom mjestu na žalu, gdje su se mogle kupati posve same, dk ih je gondola čekala s nutrašnje strane rta"...
Нема коментара:
Постави коментар