уторак, 27. септембар 2016.

"ČAK ĆE I TE PLANINE JEDNOG DANA PROĆI"...




SUTRAŠNJI DAN DONOSI MI VELIKU PROMENU I PREOKRET PA I OKRET U NEŠTO ZDRAVIJE, JEDNOSATVNIJE I BOLJE, BAR ŠTO SE TIČE ISHRANE... UŽIVAM U MOM NOVOM NAČINU DOBRE ISHRANE JER ZNAM DA ME TO VODI KA IDEALNOJ LINIJI I TEŽINI.
Počinjem jutro i dan voćem sa svim poštovanjima pravilnog kombinovanja nakon čega prelazim na ručak i večeru koje će činiti povrće i neke salate izmišljene... poslednji obrok, tj večera mora biti u 18 sati... ručka između 14 i 15 sati i tu dolazi do 3 sata potrebnog da se svare ugljeni hidrati... važno je izbaciti beli hleb i beli šećer... moći ću se sladiti medom... i sve tako redom... posle ovih sirovih 7 dana biće uživancija spremati ova jela... ispisala sam u svesku nove recepte, taman i to povrće jeste sada prisutno i pristupačno... fotografije će reći više od svih mojih reči...Ja ne volim da robujem samo jednom od ispravnih načela ii principa... volim iz svih velikih ideja i filozofija, pa i iz mudrosti, da pokupim ono najbolje i od toga napravim svoj kolaž i primenim onoliko koliko samo mom biću prija... a sve da daje najbolje moguće efekte po mene...Iza svake dobre i velike ideje mora postajati jasno savršen i ispisan plan, koga se i doslovno treba pridržavati... no ja svoje velike planove zalepim na frižider i tako ih sprovodim u svakog truda i odricanja vredno delo...DRUŽIM SE SAMO SA POZITIVNIM DUBOKOUMNIM MISLIOCIMA I UGLEDAM SE NA NJIH.OKOLINA ME NE INTERESUJE MA KOLIKO POZITIVNA BILA... JA MENAJM SVOJ STAV PREMA OKOLINI, KAO I PREMA OKOLNOSTIMA KOJE ME OKRUŽUJU... JA POMAŽEM SAMA SEBI.JA POSTIŽEM USPEH U UNUTRAŠNJEM STANJU MOGA NAJDUBLJEG BIĆA... IZBEGAVAM GLEDANJE SVEGA ŠKODLJIVOG... RADUJEM SE SLUŠAJU PRIJATNE MUZIKE... RADUJEM SE ČITANJU DOBRIH KNJIGA.JA ZASLUŽUJEM ČIŠĆENJE ORGANIZMA OD SVIH PRODUKATA NEPRAVILNIH POHRANJIVANJA... JA BEZBEDNO ZAPOČINJEM NOV NAČIN ISHRANE SA USPEHOM... ŽELIM DA SE OSEĆAM PREPOROĐENO I OLAKŠANO.Čekam lepo i toplo vreme, imam jednu zanimljivu ideju da realizujem... no, o idejama, kao i o vlastitim zamislima strogo i povreljivo ćutim... niko ne uma da čuva tajnu moju, koa ja što umem... a vi crknite nagađajući šta bi to moglo da bude... neću vam reći, pa taman da me režete...Nema bolje Ideje nego da sutra otvorim novo koferče ili album pod naslovom "makrobiotika na moj način"... i tako slikom i rečima da ispratim ovih prvih 7 najpožrtvovanijih dana... gde je sve sirovo i sveže - termički ne obrađeno... a sve zarad one moje lakoće i poleta od pre 11 leta, pa i više...I tako ja sam od sutra veoma opuštena što se tiče hrane.. naravno isksutvo Mejzel mi mnogo pomaže... doručak činija voća, a ručak i večera sveže salate od povrća... držim satnicu da se hrana lepo prevari ili svari... i tako 7 dana bez termički obrađene hrane.... 5 oktobra merenje, pa da utvrdim koliko se ovako kilograma gubi... i od 5 oktobra mesim prvi hleb bez kvasca sa morem žitarica i semenki... i onda ću uključiti i moj džem bez šećera i zdrave recepte koje imam u ovom jednom malom priručniku, koji nađoh posle 11 godina u zadnjoj fioci radnog stola... makrobiotici na neki svoj i po malo Mejzel način se vraćam...Tada sam pekla svoj hleb od svih žitarica bez kvasca i opet je došlo to vreme...Tako ja se opet vraćam čišćenju organizma otrovanog mastima i produktima nepravilne ishrane... ovo nije makrobiotička ishrana, mada ima tih elemenata... ovo je prelazni ili pripremni korak ka istoj... Moj cilj je da se osećam lako i preporođeno posle svega, jel i kao pre 11 godina...Ipak ću primeniti režim zdrave ishrane sa početničkih 7 dana, koji sam istrajala 2004 i koji je meni doneo dosta dobroga... u toj ishrani totalno je izbačena masnoća životinjskog porekla... dakle ishrana je post, s tim što se prvih 7 dana jede sirova i ternički neobrađena hrana sa što više voća i povrća, i naravno voće i povrće ne sme da se meša... tu su usključeni i sokovi od istih namirnica, žitarice, pahuljice, semneke, orasi, lešnici itd... nađoh i mali priručnik u vezi te ishrane...Jedva čeka sutrašnji dan - ponedeljak, jer započinjem kao i onda 18 avgusta zimsku brzu dijetu u trajanju od 7 dana... ovoga puta dobar učinak i efikasnost ove uspešne dijete, biće mnogo očigledniji... jer započinjem sve u ponedeljak kad i treba, a ne kao onda u utorak... i tu ima razlike... onu sam započela sa 62 kg, a ovu sa 64 kg... u onoj sam izgubila 4,5 kg, a u ovoj očekujem i veći gubitak kilaže... onu sam započela 18, a ovu započinjem 28..Sve dok čudnim premetanjem ili cetrifugom reči ispišem kakvu takvu pesmu ili strofe nevelike dve - dobro je...Kad stalno činimo nešto za ljubav drugih, ma koliko se trudili to ispadne usiljeno... tako sam ja da bi me "ostavili" koliko toliko na miru krenula dan uz posnu hranu i tako i ručam posni ručak... naravno meni se posle slošilo, tek toliko da sam imala što naši stariji kažu ater da posle ručka uzmem parče ili dva onog puding kolača i tako se omrsim... jutro je počelo sa oštrim probadanjima u želudcu kao nožem i povraćanjem neke vode... meni post više niti znači, a niti organizmu mom pričinjava neko ispunjenje... dijete lepše zvuči i razumnije se prima u mom unutrašnjem sklopu... i tako ja od ručka uzeh brdo nekih malih kolačića i samo da ublažim sivilo današnjeg kišnog dana... babe i majke su nas opteretile za čitave vekove vekova... a ja tražim samo ono malo prostora bez nekih slepih principa... dosta mi je natovareno muke, da mi još i ovaj teret treba... a čemu sve... dovoljno smo poraženi i otužismo sami sebi...Čekam 24 sata da uključim mašinu za pranje rublja... jer danas je crveno slovo, pa nije smelo da se pere... Laku noć...Slušam neku pesmu... i tamo čujem, kako plave oči pamet piju... Nisam znala..U mojoj kosi gnezdo prave tice lastavice...U skoro uvek isto vreme, (al neizostavno svakoga dana), ja čovek doživim takvo virtuelno zagušenje (hvatanje za gušu) na sopstvenom profilu, da ostanem bez glasa... a nema od svega toga ni nekog vidljivog traga... Sve je to maslo nekog virtuelnog "vraga" il "maga"... Ma, strava...Sva današnja velika i mala prijateljstva, ponajčešće se završavaju - truljenjem...Pretprošla zima beše nezapamćena i po snegu (po padavinama), a i po hladnoćama... No, prošla zima beše u poređenju sa njom - dosta pitomija i blaža... A ovih dana nas "plaše" nekom strašnijom zimom... Mislim da to neće biti tačno!!!... I jedva čekam da zima pokaže kakva će ustvari biti... Biće to iznenađujuće dosta dobra i uobičajena zima - tako predosećam (a to pravo mi ne treba uskraćivati)... No, takav je trend - uvek treba ostavilti malo prostora da se poseje "panika"... Zar ne???...Daleko je mars... daleko je mart... daleko je maj... daleko je more i leto... daleko je Sunce... Daleko je - eto...Oduvek sam se divila tzv. ljudima za koje su govorili da su "bog i batina"... No, kroz život mi se veoma često preko puta ispečiše - vucibatine...Dobro bi mi došla ne bilo koja Reč, kao kofa tek pomuženog mleka...Malo pre započeh iščitavanje knjige čija je radnja smeštena u Dablinu (Irska)... Još jedna lepa novost... Stižu mi ormarići za knjige, tako da ću još malo pakovati iste na police... A onda ću odvrnuti radio do daske i pevati: Knjige, knjige, knjižice - siđite sa police... Prijatan i dobar dan...''... ne plasi se da trazis i pitas. Izucavanje pravoslavne vere je dozivotni zadatak...''.''Braneci istinu moramo iskreno govoriti o onima koji odstupaju od nje, da bismo zastitili stado i, ukoliko je moguce, prosvetili one koji grese''.''Vidis li ovu lepotu? I one planine, toliko dugo su ovde i cini se da ce ostati zauvek, zar ne? Ali nije tako. Cak ce i te planine jednog dana proci''.

I danas me prati senka tvoja, nežnija od morske plave pene... 
I danas me prati seta tvoja, pobožnija od svakog razgovora...
I danas me prati šapat tvoj, glasniji od svakog izgovora mog...

Нема коментара:

Постави коментар