четвртак, 8. септембар 2016.

KROZ BROJANICE MOLITVENE TIŠINE...



Tek od 2014-e... 2015-u preskačem...  Jednom čoveku danas jeste najpotrebnija oštrina i čvrstina, a sve drugo prilepi mu se samo...Svakim novim radnim danom sve sam oštrija...Možda smo nekada izgovarali veliko hvala upravo onima koji ne zaslužuju ni naše: marš!...I večeras otvaram oko duše za svu lepotu punoće jednog mesečevog sjaja...Dišem sa velikom lakoćom na početku ove jeseni...Širim ruke ka svakom svom slobodnom i sigurnom koraku unapred...Neke stvari, sitnice, predele, pa i ljude, koliko god da su bili dobri ili fini: ne želim više nazad...Svaki svoj lep i uspešan dan (a lep je i onaj dan kada čovek ćuti) volim da zalijem po nekim kvasom (naravno prvo sam morama ispiti topao čaj)... A, onda reših da probam i ovo voćno vino... Osveženje, naravno, posle ručka i još ozbiljnija priprema za sutra... Živeli i Srećno...Trebalo bi proveriti da li je neko čovečan... A evo kako???... Najpre ga dobro izmučite glađu i žeđu... Potom ga odvedite u pustinju... I vidite - da li bi sa vama podelio poslednju mrvu hleba i tri preostale kapi vode... Ukoliko bi - znači to je Čovek 100 %...Muzika jeste upravo neshvatljiva životna snaga, koja ljudskoj vrsti daje mogućnost svakodnevnog preživljavanja i opstanka...Nikad neću zaboraviti svu onu čovečnost, ljudskost i humanost koju sam srela i prepoznala u Ljudima, ma šta da su po zvanju i zanimanju...Ono što smo ikada dobro u sebe primili i čime smo u ta vremena prošla bili pelcovani... čvrsto opstaje, stoji i postoji unutar naših duša, kao neuništivi materijal i potka, za neka druga i drugačija naziđivanja i nadogradnje... Jer Život naš je upravo to neprestano tkanje i zidanje... Neumorno pentranje uz brda i planine... a sve sa jednim i jedinstevnim ciljem - da budemo i ostanemo ljudi..Želim samo da primerom vlastitim pokažem i dokažem, da se Čovek može biti i izvan tobožnje skromne zajednice... Čovek može biti i onaj ubožjak na ulici... Čovek može biti i onaj na margini... Čovek može biti i onaj bez vere... Čovek može biti i druge vere... Čovek se može svuda i uvek biti...Pri donošenju dobrih odluka u Životu, pokatkad nam se učini da je rez preveliki, da iz rane iscuri previše krvi... No, veoma brzo Čovek se uveri da je to bila neizbežna neophodnost... Da sve iščili i zaraste brzo... Doduše ostane po koji konac, da nas seti da je tu načinjen rez... i ništa više od toga... Iako skrpljeni, opet svoj svoji i novi...Nikad ne posmatraj Život sa strane... već uzmi aktivnog učešća u istom... U protivnom Život prođe mimo tebe dok se okreneš... dok trepneš... Uredi i preuredi svoj Život... Preori ga kad zatreba, ma koliko bolno bilo... Budi u saglasju sa svojim unutrašnjim glasom - zvanim intuicija... Osušni šta ti se iznutra događa... Pretumbaj stvari i naglavačke, ako će to biti tvoja sreća... I ponavljaj iz dana u dan: Da, da... Ja sam neizmerno srećna...Toliko sam danas pevala od radosti, da već osećam blagi zamor, a malo sam i promukla... Sada ću u tišini i ćutanju, nastaviti sa preslušavanjem meni drage muzike... Laku noć...Konfiguracija jeste ta ključna današnja reč... Konfiguracija zemljišta se menja, pa neka ne čudi, kada se promeni i konfiguracija ljudskog ustaljenog načina mišljenja...Jedan prolećni dan, puno toga lepog u duši Čoveka pokreće i ceo svet za čas okreće na bolje...Ljudima počesto pada mrak na oči... No, meni upravo pade svetlost na oči... To je nešto kao rađanje nove genijalne ideje ili kao buđenje višeg nivoa svesti... To je nešto kao treptaj oka... To je nešto kao lepet krila... To je nešto kao udar groma... To je nešto kao šapat... To je nešto kao kas... To je nešto kao jedna kišna kap... To je nešto kao...Reka bistra i čista... na prolećnom Suncu itekako blista... uvek posebna i ista...Oslobođenje... zauvek... bez povratka na staro i prošlo...Novi put... bez trunke žala...Jedna odlučna čovekova misao (delo i ideja) jeste nepromenljiva kao i rečni utabani tok...Dan beše više nego lep...Eli Fore: ''(Rembrant) je bio jedini koji je umeo harmonicno da spoji najneocekivanije boje, a svetloruzicasta i bledoplava mogu se nazvati njegovim omiljenim bojama''.Joahim Zandrart, (1675) - Rembrant ''... je bio neobicno aktivan covek i da je samo umeo da bude lojalan i diplomata u odnosima s drugim ljudima, kao i da je razumnije upravljao svojim finansijama, mogao je znatno da uveca svoj imetak''...

Нема коментара:

Постави коментар