субота, 12. новембар 2016.

ADIO I ŽIVOTU...




Muškarac koga odbije Žena želi samo jedno - videti propast njenu... živa Istina...Postoje ljudi preskromni u svemu pa i u željama, tako kad bi i mali šta poželeti dalje ili više, odustali bi nepoželevši ama baš ništa više... jer dan je počeo dobro i tako se i okončao - dobrim... a kad je dobro tu, skroman čovek ima SVE...Za moj strahovito brzi boj koji sam dobila sa brzim uspehom protiv kijavice zaslužna je kao i uvek - muzika i dobra misao ubojitih reči...Gubitnik zatvara oči samo onda kad nemilosrdno gubi...Tako je lepo u kasno predvečerje u predvorju kosmičke kuhinje ispiti kafu od svetlucavog praskozorja i setiti se onoga čega ni u pretećem udaru kamenog asteroida neće nikad biti... tako je dobro potpetiti svoje nanulice vasionske i jezditi sazvežđima nebeskim zacelo veselo...Svaki čovek mora biti vladar svoga srca i njegovog središta - vlastitoga Ja...Što jes jeste - uspešna sam u kuvanju...Postoje pesme koje kipe od emocija, dok se za neke ljude to ipak ne može nikad i nigde reći... i ko će moju misao poreći...Ako vas nekada zaboli moja sreća, zapitajte se kakav ste to soj ljudi???...Najsrećnija je Ona Žena koja zna da nikome ništa nije ostala dužna, pa neka je i hiljadu puta ružna...Svemu na svetu smemo slobodno da izgovorimo: ADIO... svemu osim Životu...Ja sam pod posnim režimom već odavno i pre zvaničnog početka posta i biće da će i blagodat koju zadobijem ovim dvigom biti bar utrostručena na meni grešnoj i bednoj...Ja sam totalno nepismena za mobilne telefone ove super nove generacije, tako da ne umem ni po vlastitom telefonu da preturam, a kamo li po tuđem...Napravila sam idealan topli napitak... posno čokoladno mleko... potrebne su 2 supene kašike sojinog biljnog mleka u prahu, 2 kafene kašičice smeđeg šećera i 1 kafena kašičica kakaa i naravno sve se prelije sa 250 ml provrele vode... prijatno...U središtu našeg srca živi naše sopstveno nedeljivo Ja...Moj loš karakter je srazmerno proporcionalan svakom mom ličnom životnom neuspehu... i obratno...I dok slušam more klapa u mom srcu mozaik od raznobojnog kamenja se odlično sklapa..."Meni je miliji čovek bez bogatstva nego bogatstvo bez čoveka"...Najdivnija muzika jeste nešto poput nežne morske pjene...Kijavica je prestala, zub sam popravila i sada sam opet sama, svoja, osvežena, slobodna i nova... jupi...Mogle bi reči još ne ispevane pesme i večeras zaplesati negde uz zvuke mandoline dubrovačke... ej, madrigali, madrigali..."POŽURI. MI SMO GOREĆA-VATRENA SVETLOST"...Prošla 2 minuta od pola 7... kazaljke se sastavile... neko misli na mene..Tačno 6 sati... kazaljke se rastavile... neko me voli..."Al kraj mene sreća samo prolazi, život smišlja pakosti, to niko ne vidi"...Svoj današnji dan utkala sam u novo napisanu pesmu, tako da od mene do večeras može još da pretekne koje zrnce kosmičkog praha tišine bez reči...“Ružnoća nad ljepotom ima tu prednost što ljepota prolazi, a ružnoća ostaje.”..."SVE JE DOBRO U MOM SVETU"...To pišemo i kad tako nije...И да не заборавим рећи: добила сам благи жуљ од нових чизмица... Ништа страшно... Свикло ми стоплао мало, већ одавно...Čovek tako pođe dobro odmoran, još i ponovljen na prvi radni dan (sve sija i blista), kad ono vrati se sa posla bled i isceđen kao krpa..."Pričajte manje, recite više"..."Ako tokom života štedite 10 dinara nedeljno, na kraju će to biti lepa svota"... Recimo da uštedim po 10 evra nedeljno i zar na kraju da ne ispadne neka lepa i skromna svota... Pa da se posle mudro utroši - kakva divota..."Poslušajte savet ljudi kojima se divite"...Moj život je gomila malih i beznačajnih stvari, no meni veoma bitnih i mnogo važnih..."Lako je suditi o nekome kada ga ne poznajete", pa stoga pre nego što jezičinu stavite u pogon, dobro proverite o kakvoj sorti je reč...Koliko mi je trebalo da se iz nečega isključim, još isto toliko mi treba da se u sve to isto opet uključim... Mada mi se čini da ću se i da sam se na mrežu potrebnih informacija uključila, sad samo da se energijom nesmetano napajam...Lepo mi je "ćaskati" sa društvom starim... No, ja sad odlazim... Imam čas...Koliko su u životu bitne ličnosti, koje u ime nekoga i nečega delaju, pokazuje naša svakodnevnica stalna... Zato vodite računa o ličnostima... Koliko neke ličnosti mogu da nam neke stvari i poslove zgade, isto tako postoje ličnosti, koje u svom tom relativnom mraku mogu da zabljesnu i zasvetle, pa da nam ipak sve te poslove i omile... Iako kišno, ovo moje početničko jutro, osvanulo je više nego blještavo i svetlo... I da li je Život čudo ili smo dovoljno čudo sebi sami - neka pokažu naši uspešni budući dani...


POKATKAD...
Gde pobeže reč moja???... Moja reč pobeže gde???... 
Vrtim i obrćem slova, a iz mene ništa vredno da na 
hartiju danas lane... I tako dok ja smišljam, šta da 
ne kažem ikad više, kad ono novi dan opet mi svane...

I tako kao da reč ko kap kišna na kišobran duše nam
pokatkad samo blago kapne u maglovito prohladno 
dobro jutro, da od kiše predahne i vredno stane, u
red kad opet dođe red da svane i duše nam takne...




Proleću sati
Radosno i
Odveć lepo
Lete divne
Emocije i
Ćeretaju
Edicije...




Ja sam propali pesnik sanjalica... 
Ja sam pesnik varalica... 
Moje stihove razgrabiše vuci... 
A ti sad čik, pa me za jezik opet povuci...
No tu neće biti kraja mojoj pesničkoj muci...
I kamen ko Sizif opet naviše povuci...



"Šta mi vrede blaga razna, ako mi je duša prazna... 
svoja sam bila i svoja ostala... 
ko je samnom neka peva... neka moju dušu sledi... 
bez svega se živeti može, ali bez duše život malo vredi... 
zbog veselja nek nam sude... 
ova noć je samo naša, a već sutra kako bude"...

"Uprkos danima sivim,
kad vidiš neku kometu
da vidik zarumeni,
upamti: to ja još uvek
šašav letim i živim"...


Mika Antić.

Нема коментара:

Постави коментар