уторак, 7. март 2017.

"NEMA RAZLOGA - NEMA RIME"...




Dobro je sve ovo, jer i dalje pišem samo zarad same sebe... i možda tek od večeras povratim onu svoju upornost uzaludnog ispisivanja sve te hartije... a ove godine još jedan jubilej - 24 godine od ispisivanja i zapisivanja svih tih pesama... unutar mene... "Nema razloga... nema rime"... Bože prenesi moju misao tamo gde moja duša može prošaputati molitveni šapat za koji nisu potrebne nikakve reči... Jutros sam obrisala ono malo reči sa kojima sam "pokušala" tek da dokučim samu sebe  i konačno nalog mog srca zaključala, pa tako sada je moj nalog tamo privatan... pa ne mogu baš svi da zavire šta ja to tamo imam... Kako smo naivni kao narod... sve nepravde i laži znamo - ali funkcionišemo kao da ništa ne znamo... pa kad nam se tako očigledno kupuju ispiti i diplome, a zašto ne bi neki mogli da potkupe ljude koji će u njihovo ime pisati sve te uspešne predivne pesme... Tačnije - ja sam jako glupa i naivna, pa sve saznam previše kasno... Pesme su kao i kiflice... neke se lako ispeku, a neke bogme i prepeku... "Morate" služiti ili poslužiti nekome za nešto... i svejedno da li je to devil or Lord... ovaj Poeta nije pisao zarad Nobelove nagrade, po koju nije ni otišao... već je pisao samo zato što to voli i jedino ume tako fantastično da radi... Ja ne želim da se izmučim još odavnina izmučena tim pukim razmišljanjem oko svega, ma povod i bio one lepše strane... morate uvažiti ipak moje premišljanje kao i sve moje mane... najlepše sklopim kockice kad se osamim... i ja zaista uz sav plan lepše vidim sebe ovde i sada gde i jesam, bez nužnosti pomeranja... Zaista nigde mi se ne putuje iako mi neke pete dimenzije poručuju kako bih trebala da se otisnem na put kraći... A čemu sve te teoreme... bar tu gde sam znam šta da radim... a tamo izvan moga svega - ja zaista nemam pojma šta da radim... nagledala sam se i gradova, pa i belog sveta... i zaista meni neki potok i čist vazduh od svega najviše treba... Ja sam svoje poslove što se tiče sveta završila i sada mogu da počinem u tišinama svoje osame... i tako nešto se dogodi ili nas nešto zgodi, pa se odreknemo svega u trenu kad to drugi najmanje očekuju... Ja više nema život viška da bih se i dalje neštedimice izlagala potresima, a kao što vidite i najlepše vesti za mene mogu biti potresne... Jednostavno ja moram da se čuvam izolacijom ovom svojom i to je moj način da koliko toliko svoj životni vek produžim... i svoj opstanak na svom održim... Od pre neki dan imuna sam na konkurse tipa pošalji pesmu - sledi nagrada... Ako bi se više ikad odazvala na konkurs značilo bi doslovce da gazim svoj zavet i obećanje... A od takve vrste zaveta ne može niko i ništa da me razreši... niti da me razveže... To je kao omča koju sam sama sebi navukla za vrat... I tako pokatkad bih plakala ko siroče... I tek sad uviđam kakav se to vodi rat... taj večito prokleti rat nad nama... pa i u nama... Bože, Bože, zar od toliko sveta uvek mene nađu... i tako upadnu lopovi u moju dušu... poharaju mi moje reči moć... i ja zanemim... itd... Kada doista obraćate pažnju, sve jeste vaš učitelj... Tako je to u stvarnosti... na početku dana ispunimo nečije srce, a na kraju dana taj neko nam kaže zbogom... Samo zato što nisam komentarisala ne znači da nisam primetila... "Tajna je slušati što više muzike, a sve manje saveta"... "Započni svaki dan sa zahvalnim srcem"... "Osećanja su samo gosti, pusti ih da dođu i odu"... "Budite sigurni da ste okusili svoje reči pre nego što ste ih izrekli"... Ja ima previše mana da bih bila savršena, i Ja imam previše blagoslova da bih bila nezahvalna... Zbog nekih pitanja i situacija, Ja se osećam jako glupo... Budi selektivna u svojim bitkama, ponekad je mir mnogo bolji nego biti u pravu... Postoji ona neprolaznost vremena i višnjih dimenzija, pa i ljudi kad odu kao da ne odu, jer ostane nešto večno od treptaja njihovih iskovanih ili isklesanih slova u kamenoj knjizi mudrosti Kosmosa... Pokatkad nije samo dovoljno biti živ... Potrebno je zaštititi Istinu i Pravdu... Kad bi doista pouzdano znali ko nas na ovom svetu to zaista sve i "voli", mislim da bi više bila razočarani, nego očarani... Upitamo li se ikada kako je tako neuk, prostodušan i nepismen svet, taj sasvim obični narod, umeo da sačuva i kroz epohe prenese tako veličanstvene mudrosti i mudrovanja kosmička i sveta... i koliko samo filozofije čiste u jednoj uzvišenoj misli i poslovici narodnoj... Maštoviti ljudi mogu mnogo da maštaju ili fantaziraju, no to im je puko i pusto sve... Pa ih tako u tome ne treba "sprečavati"... Energiju treba usmeriti, recimo, u proučavanje suštinskih filozofskih dilema... "Koliko je od zemlje do neba, toliko je od nečoveka do čoveka"... "Pitao magarac đaka: "Šta ćeš biti kad neprestano učiš?"... "Ne znam šta ću biti, samo znam da neću biti magarac!"... "Ko vetar seje - buru žanje!"... "Nije onaj bijedan koji blaga nema, nego onaj kom bez znanja um i srce drijema"... "Nije zlato sve što sija, ni pećina sve što zija"... Ljudi koje smo samo jednom sreli jesu sasvim smešni, no oni drugi koje smo sreli bar dva ili tri, pa i više puta, možda mogu postati nekad zanimljivi i vredni... Od svega na celom svetu, Ja najviše volim filozofirati... Pravo čudo možda doista i jeste kada razlučimo koliko to jedno ljudsko stvorenje može pokatkad da filozofira (mudro razmišlja)... "Marksizam ostaje filozofija našeg vremena, on se neda prevazići, jer prilike koje su ga stvorile još nisu prevaziđene"- Žan-Pol Sartr... "Moji stavovi rastvetljavaju time što ih onaj ko me razume na kraju priznaje kao besmislene kada se kroz njih, po njima, preko njih popeo napolje. On mora takoreći odbaciti lestve pošto se po njima popeo"-Vitgenštajn... "Kad osvedočeni u istinitost ovih principa izvršimo pregled knjiga u nekoj biblioteci, kakvu li pustoš moramo načiniti? Ako na primer uzmemo u ruke neku knjigu u kojoj se govori o božanstvu ili se u njoj izlaže neka školska metafizika, i kad sebi postavimo pitanje da li ona sadrži neko apstraktno rasuđivanje o kvantitetu ili broju? Ne. Da li ona sadrži neko ekspreminetlano rasuđivanje koje se odnosi na činjenicu i postojanje? Ne. U vatru s njom; jer ona ne može sadržati ništa drugo do sofisteriju i iluziju"- Hjum... "Ovo učenje će poslužiti da pokaže kako je skoro svaki stav ontološke metafizike ili besmisleno brbljanje - jedna reč se definiše drugim rečima, a ove opet drugim, tako da se nikad ne dolazi do bilo kakvog realnog pojma - ili je potpuni apsurd. Ono što će od filozofije ostati, kada se ovo smeće počisti, biće jedan niz problema koje je moguće ispitivati opažajnim metodama istinskih nauka... U ovom smislu pragmatizam (alias pragmaticizam) je nešto sasvim blizu pozitivizma"-Čarls Sanders Pers... "Moj opis stvari, prema tome, polazi od delova a od celine čini biće drugog reda"-Vilijam Džems... "Ostanite verni zemlji i ne verujte onima koji vam govore o nadzemaljskim nadama!"... "Slabo razume narod ono što je veliko, a to je ono stvaralačko"- Niče... "Pitanje da li je ljudskom mišljenju svojstvena predmetna istinitost - nije pitanje teorije, već pitanje prakse. Čovek mora da u praksi dokaže istinu, to jest stvarnost i ovostranost mišljenja. Spor o stvarnosti ili nestvarnosti mišljenja koje je izolovano od prakse čisto je sholastičko pitanje"-Karl Marks... "Sloboda se naprotiv, mora steći i tek zadobiti, i to pomoću beskonačnog posredovanja u negovanju znanja i htenja"-Hegel... "Postupaj tako da maksima tvoje volje uvek može važiti kao princip opšteg zakonodavstva"-Kant... "Sve naše saznanje počinje čulima, otuda ide razumu, a završava kod uma, iznad koga se u nama ne nalazi više ništa da prerađuje materijal opažanja i da ga podvodi pod najviše jedinstvo mišljenja"-Kant... U slavu Sunca, Vatre i Vode, zaokrugljenu Istinu rasipam kroz nokte kao oblak sivog dima u pulsirajućoj sferi što izrasta iz ničega i pretvara se u filozofsko ništa... Umesto da povazdan igramo sve nove partije iznova i iznova, pokatkad jeste mnogo bolje rešavanje zadatih i postavljenih zagonetki... Мој данашњи најлепши комплимент гласи: "kako si ti zeznuto dvosmislena"... Kolika je vrednost čitavih 30 minuta, najbolje možemo spozanti ako uključimo TV prijemnik i počenmo gledati neku lošu ili osrednju emisiju... Pomisli čovek kako su obično muškarci ti koji "terorišu" zaposlene žene u nekom kolektivu... Mnogo je strašnija pojava psihičkog zlostavljanja ili zatupljivanja od strane nekih nadobudnih žena, koje umisle da su bogomdane za pozicije koje trenutno imaju i obavlaju... I kad čujem tako neke priče, kako žene žene mobinguju, dođe ni da povratim doručak... Незграпне, тешке и увредљиве речи су разорније моћи од нуклеарне бомбе... Истражи самог себе = Познај самог себе...


ИМАЈ ВРЕМЕНА

Имај времена за ПРЕДАХ - то је цена одмора...
Имај времена за ТИШИНУ - то је извор снаге...
Имај времена за ПЕСМУ - то је тајна душе...
Имај времена за ЗНАЊЕ - то је основа мудрости...
Имај времена за ЧОВЕКА - то је пут врлине...
Имај времена за МУДРОСТ - то је пут ка знању...
Имај времена за ПРИРОДУ - то је привилегија богатих...
Имај времена за ЋУТАЊЕ - сувишно је свако блебетање...
Имај времена за ХУМОР - то је лепота душе...

Нема коментара:

Постави коментар