уторак, 21. март 2017.

TAMO GDE SAM...




Ti si DRAGOCENA samoj sebi i upravo takva i ovakva kakva jesi sada ovoga trenutka i napravi malo vremena za svoje JA danas i ne dozvoli da te više ikad i bilo ko (iko) na tom putu samovrednovanja obeshrabri, pa ma to bilo pod maskom ogromnog dobročinstva učinjenog samo tebi... Oteraj sve u materinu... Svakim novoređenim danom, pa i ovim predivnim danom današnjim,  proničemo u neko novo gradivo i štivo, čeprkajući pogledom ćutke po novom buđenju svega iz ničega... Čvrsto sam rešila da uživam u svom sve više apsolutističkom hedonizmu unutra svog ovog prekrasnog prostranstva koje mi Gospod i danas dariva... A kad čovek u svom malom prostoru i od svog malog prostora načini prekrasno carstvo snova, onda doista nema potrebu da igde odlazi ili izlazi, a još manje da u prostor isti više ikad upusti sve one toksične "ljude"... Upravo tu ima sve što mu za jedan doličan život treba, pa i da nema ono što vešto maskirani umisle da treba da ima... O, kad bi znali da je vredniji jedan prozor moga neba i snop moga svetla - presvisli bi od lepote duše... Astal i dve stolice spremno očekuju svaki moj izlazak na osunčanu južnu terasu, sa pogledom na još malo pa ucvetale dve trešnje... tu gde od uvek imam taj neprikosnoveni kutak za čitanje i razmišljanje, pod prvim prolećnim sunčevim zracima, pod vedrim plavim nebom... Možda se tu ispiše i neka nova poezija... Jesam ispisala sam baš danas još jednu pesmu sažimajući baš utiske današnje u svemu... Uvek su smetali i druge ometali, oni što ni po cenu čega nisu pristajali da misle, žive i dišu kao i sva ostala većina na svetu... Cilj svih ciljeva je neznatnog i malog (jadnog, bednog, nezaštićenog, prokaženog, ucveljenog, gubavog i nikakvog i ničijeg) razvući što više po blatu, pri svemu tome ne mareći uopšte ni za surovu šalu, jer vreme je takvo ljudi vole cirkus i arenu, pa hajde da dokrajčimo malog gada tu gnjidu i pticu rugalicu... Sve dok mu ne opoganimo dušu... Sve je dobro dok čovek ne postane toalet papir zvani "perfeks"... Iako je nekad i negde kišovito i sivo, u mojoj avliji ptice cvrkuću neverovatno lepu pesmu... A od juče Riki i Moli luftiraju svoje perje i šire krila baš na tim predivnim atmosferskim prilikama... Da samo možete čuti... Ovo su čisti dani kada se svaka kuća dobro počisti, pa tako ću i ja svoj profil malo da pročistim, pa da taj sav pobožan i prepodoban svet od sebe što dalje udaljim... Isto sam ili bolje rečeno slično prošla i sa nepobožnim svetom... Razlike tu neke veće doista nema!!!... I slobodno mi zamerite, jer mene više išta slabo dotiče - al neke "prijatelje" ću sa apetitom baš ovog proleća 2017-e da udaljim na neuništivu razinu (što dalje)... Najveće podlosti obično čovek doživi upravo od onih koji se tako pravično povijaju u svoju pravu veru ili neveru svejedno... Jer... Tamo gde sam trebala dobiti lek - dobila sam otrov... Tamo gde sam trebala dobiti utehu dobila sam tugu... Tamo gde sam trebala dobiti dobro - dobila sam zlo... Tamo gde sam trebala dobiti mir - dobila sam nemir... Tamo gde sam trebala dobiti sve - dobila sam ništa... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd...

Нема коментара:

Постави коментар