уторак, 21. јун 2016.

BOGOMISLIJE...


I tako čovek može sve da napusti, mogu i sve da mu oduzmu, ali Kosmos i energije pokretačke kosmičke jesu upravo tu da i u takvom ljudskom umu opet pokrenu i aktiviraju bar onu jednu malu misao bogomislija...I na kraju svih priupitanosti samo je jedno istinski važno, a to je onaj trenutak kada se više neće niko pitati šta su o nama rekli ovi ili oni, već šta će na koncu konca kazati BOG...Neke ljude Život oštro poučava, ali kao da ih još nije svemu i naučio...A kako bi postigli ili bar sustigli kapljicu unutrašnjeg mira i neme tišine, utanjimo sva svoja opštenja i razgovore sa ljudima i tako ćemo ponajpre voditi brigu posve o dubinama duše svoje...Od sada da bi milozvučnije zvučalo i zazvučalo, obraćajte mi se sa Vesna iz plemena Lakota... I tako Ja sam od uvek bila Vesna V. Lakota... I možda će mi konačno kao i svim saplamenicima iz plemena Lakota postati sve u Životu tako LAKO..."To ne zahteva mnogo reči da izgovorimo istinu"..."Jagnje koje propovedaše Isaija, ide voljno na zaklanje; pleća daje da Ga biju obraze izlaže udarcima, lice ne okreće pred sramnim pljuvanjem; i na smrt nakaznu osuđuju Ga. Sve voljno prima Bezgrešni, da bi svima darovao vaskrsenje"..."Podnese bludnica vlasi Tebi, Gospode, podnese Juda ruke bezakonicima: ona da primi oproštenje, - onaj da uzme srebrenike. Zato vapijem Tebi prodanome koji si nas oslobodio: Gospode, slava Ti"..."Probadaju se rebra i prikivaju se ruke, Gospodaru, Tebi koji isceljuješ ranu od rebra i neuzdržljivost ruku praotaca"..."Priđi krvlju ukaljani ubico - učeniče, i pokaži mi narav svoje zloće, kojom si postao Hristov izdajica. Pretvaraš se kao neki čovekoljubac, bezumni i slepi, najpogubniji neverni, prodavši za novac miro"..."Narode moj, šta sam ti učinio ili čim sam ti dosadio? - Slepima sam vašim vid dao, gubave očistio, bolnoga s odra sam podigao. Narode moj, šta sam vam učinio, a šta mi vraćate? - za manu žuč, za vodu ocat, mesto ljubavi prikovaste me na krst!..."Bol je jedino ljudsko najrealnije stanje koje ne treba da se mnogo stvara, jer je uvek tu i samo je pitanje kako se prihvata...Posvuda okolo nas ima persona od kojih da nas Bog sačuva ili što bi se reklo: budi Bog s nama...Ja ne kažem da možda nisu došle promene na bolje... No, ja sam istrošila svoje snage u vremena teška, tako da sad junački podnosim posledice lične i možda "kobne"... I ovoga puta su u pravu, ali ne po svim tačkama "optužnice"...Moj savet glasi: dragi ljudi bez straha i bojazni izbacite sve iskreno iz sebe i tako će vam pritisak biti apsolutno normalan...Čovek se sa 30 godina grčevito za svoju stvar bori, no isti taj čovek se sa 40 godina povlači i pre nego što novu podvalu predoseti...Nešto ću preskočiti da ispišem, no ko me dobro poznaje - zna šta sam htela reći...Ja smatram i mislim, kao što sam napisala, da dok sam boravila u kolektivu onom nisam ništa bila u radu, kao i u ponašanju i vladanju, ni bolja, a ni gora od svih ostalih uposlenih... No, neka na čast služi onome ko se usudio da prstom malim, debelim i prljavim opet upre i slaže na mene...Ono što sam opekotina zaradila prošle subote, danas mi se koža prljušta i guli... U novo leto sa novom kožom...Svi su se danas zadivili, koliko nas je god bilo, kako je meni krvni pritisak od svih prisutnih najbolji, pa čak i puls sa idealnih 57 otkucaja... Ja se doduše u to ne razumem i samo se čudim: pa, ljudi moji jel moguće... Pritisak mi beše oko 118 sa 63 ili 67 - sad ne znam dok ne pitam našeg merača...Šta čovek nauči kroz ovaj Život vešto da izbegava???... Ponajčešće ona mesta svog najvećeg poniženja...Vrat su misle slomili meni, ali neka se paze može neko ili nešto slomiti i njih...Kakvi smo to mi doista tamo oni u Zanzibaru ne bi nikad "pošteno" znali da nije krtica iz Bajbok Sitija da im o svemu tome preuveličano dojave i loše nas opet projave...Život je surova i nemilosrdna borba otimanja i preživljavanja, no Ja u toj borbi života ne umem, a niti hoću da otimam radi egzistencije puke, već puštam sa dozom žaljenja da trajem dok bez ičega i mogu da trajem...Ja sam ranjenik sa preteškim ranama neprebola, a takav ranjenik nije više kadar da u ovom divnom svetu bilo šta korisno dela ili stvara...Sve moje vizije, sve moje iluzije, sva moja priviđenja - bila su prepuna predskazanja..."Povredio sam danas samoga sebe, da vidim da li još uvek imam osećanja, usredsredio sam se na bol, na jedinu realnu stvar"..."Ako je ovo nešto što želiš da uradiš i ako je ovo nešto što moraš da uradiš onda uradi to. BORCI se BORE"...Ja sav svoj identitet, svu preko potrebnu nadljudsku snagu i energiju pokreta i života crpim za svu večnost jedino iz svekolikog zadivljujućeg Kosmosa...Ko rane ne zna, ruga se ožiljku (Viljem Šekspir)...Svaki čovek, jedna mala čioda (iglica) u ogromnom plastu kosmičkog sena (kumove slame)...Posmatram, zapažam i beležim...Život treba da bude poput jednog umetničkog dela, pošto jedino tako mora i može da u sebi sadrži sve ono što ga doista čini da bude upravo jedna duhovna tvorevina, čiji cilj jeste da kod posmatrača izazove osećaj uzvišenog i lepog...Danas je pobedilo juče i to je važno...Pred ručak mogu slobodno da sumiram rezultate svoga umnog rada i da kažem, kako sam vrlo pametno utrošila sve te sate i to što sam jutros poranila...Kritička slika samo nekih vidova života, neizostavno povlači za sobom humorističko satirički akcenat...Filozofija, ali i psihologija jednog ljudskog života mora biti veoma složena, uz priključenje i uključenje analize i posmatranja, kako života, tako i svih onih ljudi, koji nas svakodnevno okružuju...O životu pričati kao nešto kad se priča o formi i sadržini... Za romantičare jeste bitna forma, a poznato je da težište počiva na sadržini... Međutim, a šta ako je forma prazna, pa od toga nema ni svrhe, a ni koristi???... Verovatno sadržaj to treba da čini... I tako život počesto biva pod uticajem ruskog realizma...Kroz život težiti jednoj sveobuhvatnosti, kroz koju opet, kao da treba i stvarnost sagledati, no podrazumevano - na jedan doista celovit način... I da opet sve to bude, a ništa manje nego: objektivno i na jedan analitički način razotkriveno...Ko rano rani, na blogg vešto grabi...Samo istina i sloboda... Ne bih da prognoziram loše... ali iza ovog toplotnog udara, slede ne samo provale kišnih obala... već grad i oluje...Lako je menjati i u menjanu istrajati... No šta kad se uvek sve na isto svodi... Nema novog puta, a ni plana... Al bitno je iste staze i stare planove novim i izmenjenim stavovima izvona započeti... I tom novinom ih učiniti funkcionalnim...Muzika je najzahvalnija oblast ljudskog filozofiranja...Evo nekoliko zanimljivosti iz života slobodnih građana stare Grčke... Tamo je: "u razgovoru moglo da vlada najplemenitije (atičko) gradsko ponašanje obrazovanih ljudi... da se drugome prizna njegova lična sloboda savesti, sloboda njegovog uverenja, da se svakome, s kim se vodi razgovor, prizna pravo da se izrazi i da se ta karakterna crta pokazuje u svom odrečnom odgovoru, protivrečenju... da ličnosti nastupaju kao ličnosti... i pored sve odlučnosti izražavanja, priznaje da je i drugi razumna misaona ličnost i da se ne sme olako tvrditi i drugome u reč upadati"... (ovo su Hegelove reči)...Još 7 vekova pre pojave hrišćanstva, reč "filozofija" dobila je svoj novi smisao, koji kaže da filozofija "označava političku sposobnost, sposobnost davanja mudrih saveta, shvatanja i isticanja znanja"...Svet je počeo iz HAOSA... Potom je nastala ZEMLJA (GEJA) - majka prirodnih bića... Zemlja i ETER izrodiše TARTARA - oca divova... Potom nastade EROS - princip sile, kretanja i rađanja... Iz haosa rodiše se MRAK i NOĆ... Iz mraka i noći rodiše se SVETLOST i DAN... Iz Zemlje rodiše se NEBO, GORE i MORE... (malo filozofije nije na odmet - obnavljamo gradivo)...Oduvek je postojala težnja traganja za mudrošću i istinom... I tako se rodila - filozofija (filosofija), kako god se opredelili da je zovemo...

Нема коментара:

Постави коментар