недеља, 30. април 2017.

BEZ REAKCIJE...



Dolazak bar jedne misli, u ovom kretanju dnevnog svetla, a u ovo vreme ponovne nesmotrenosti, na dohvat sveobuhvatne i nevidljive, a lako glagoljive misaone mašte, odlučno će prethoditi još jednom pokretu reči, promukloj od stvaranja i starenja, ka istini ispod najtvrđeg kamena... Samo zato što sam nešto objavila i podelila ne znači da ja prolazim kroz sve to... To je možda stoga što volim taj citat... Kada se stvari raspadnu izaberi da vidiš to kao početak tvog sledećeg poglavlja... Ovo je Milost u akciji... Ispenji se na visoku planinu kako bi videla svet, a nipošto da svet vidi tebe... Opasno je dubokomislene ljude ostaviti same... tada se otvori u njima sav onaj prostor neverovatne dubine jednog ljudskog razmišljanja i promišljanja na različite teme... pa sad zaključak verodostajan sledi: ostaću slobodan i neću se više zezati niti za bilo koga ikad više vezati... i neću se predomisliti... Postoje lako nametljive oklonosti koje nas počesto učine robovima nekakvog očekivanja i nikakvog čekanja na blizu ili daleko - svejedno... treba stresti sa ramena takve mrlje prašine i biti stameno samo svoj bez ikakvog očekivanja i čekanja... uz ovakve karakterne bedeme prijanjaju jedino samoće i osame... Svi izlizani minuti više ničim se ne mogu okrpiti... PONEKAD NAJBOLJA REAKCIJA JESTE NE REAGOVATI UOPŠTE... Ponekad ti je potrebno da se isključiš i uživaš u svom sopstvenom društvu - društvu svoga Ja... Ponekad trebaš da odeš. Ne zato da bi neko shvatio koliko si ti vredna, ali samo stoga da ti razumeš i spoznaš svoju sopstvenu vrednost... Onaj ko te voli nikad te neće ostaviti. Čak i kad ima sto razloga da odustane, uvek će naći jedan razlog da te zadrži... Pod uslovom i da ti tog istog voliš - ostalo je nevažno i manje snažno... "POSTOJI RAZLIKA IZMEĐU NEKOGA KO TE ŽELI I NEKOGA KO BI UČINIO SVE DA TE ZADRŽI. ZAPAMTI TO"... Egziperi: "A ni sutra nećemo ništa reći. Sutra ćemo mi u očima svedoka biti pobeđeni. A pobeđeni moraju ćutati. Kao nove klice"... "Verujem u jednakost prava Čoveka u svakom pojedincu. I verujem da je Sloboda uspona Čoveka. Jednakost nije identičnost. Sloboda nije razbuktavanje pojedinca protiv Čoveka. Boriću se protiv svakog ko pokuša da potčini jednom pojedincu - ili jednoj masi pojedinca - slobodu Čoveka"... "Boriću se za Čoveka. Protiv njegovih neprijatelja. Ali, isto tako, i protiv samoga sebe"... "Ja sam jači, ako ponovo nađem sebe. Ako naš humanizam ostvari Čoveka. Ako budemo znali da osnujemo svoju zajednicu i ako se pri njenom osnivanju budemo služili jednim oruđem koje je korisno: žrtvovanjem"... "...jer, da bi se Čovek u nama preobratio, ne treba ga amputirati, već otkriti njemu samome, stvoriti cilj njegovim težnjama i polje rada njegovoj energiji. Preobratiti uvek znači osloboditi. Katedrala apsorbuje kamenje koje onda dobija smisao. Ali gomila kamenja ne apsorbuje ništa; i kako nije u stanju da aposrbuje, onda drobi svojim teretom. Tako je to - ali ko je za to kriv? Ja se ne čudim više da je gomila kamenja, koja je teška, nadjačala rasuto kamenje. A ipak ja sam taj koji je jači"... "Jednakost je samo besmislena reč ako ne postoji nešto pred čime smo jednaki"... "Sloboda postoji samo za "nekoga" koji ide nekuda. Osloboditi čoveka koji ne oseća ništa značilo bi naučiti ga žeđi i iscrtati mu put koji vodi ka bunaru. Tek tada bi se pred njim pojavili koraci koji bi imali nekog značenja. Osloboditi jedan kamen ne znači ništa, ako taj kamen nema svoje težine. Jer kamen, kad jednom bude slobodan, neće nikud krenuti"... Kroz život prepun brodoloma, treba biti upravo onakav preživeli brodolomnik, kome uopšte neće biti mnogo žao, što su mu skoro sve lađe negde potonule... I sreća pokatkad reši da malo štrajkuje... Velike reči su vazda bile prezrene... Pametna sam kao divokoza... Život je počesto takav, da sve češće pronalazimo mesto među zverima... Pokatkad i previše svetlosti može spržiti tanana krila u zamhu punog života... Život je jedna od velikih nemilosrdnih trka, koju posve treba pametno trčati i sa mudrošću do konca istrčati... Da li bi Vas zadovoljilo to što na levo uvo čujem slabije nego na desno... Da li bi Vam dan ulepšalo to što su mi prsti na desnoj šaci deblji nego na levoj - a možda je i obratno... Da li ste primetili da se uvek mrštim i da na daljinu ne vidim baš bogzna kako dobro... Da li ste znali da imam za tonu štošta kazati, al ovog puta ću pošteno slagati... Da li???... Itd... Ovih dana tračevi slabo kruže oko i do mene, pa ne znam čime da nahranim zaniteželjne...

"Živela sam, znam po mnogo čemu,
u zelenom prašumskom haosu
gde se još nije belasala staza;
bila sam sused medveda i irvasa;
živela kad su između ljudi i šimpanza
razlike bile manje
nego između društvenih klasa"


Desanka Maksimović



Нема коментара:

Постави коментар