Na Pravom Putu nije bilo dovoljno sresti samo Istinu... na tom i takvom trnovitom Putu trebalo je izdržati i preživeti sve muke, sve patnje, sve bolove, sva nipodaštavanja, sva omalovažavanja, sve prekore, sve anateme, sve epitimije i sva licemerstav, sve pakosti, sve podlosti, sva izdajstva, sve agonije i sva zla...
U eri velikih promena jedno sam zaboravila da priznam javno najjavnije... nije dovoljno menjati ishranu i odelo i frizuru... potrebno je izmeniti nešto zacelo unutar sebe i celo... tako u moru promena meni ostade ono najglavnije - promeniti verska predubeđenja... živa sam ozbiljna, pa tako u moru ideja dolazim na veliku ideju promeniti veru koja nam je nametnuta po rođenju... u promeni takve vrste ne vidim ništa loše... prošlo je vreme bacanja na lomače... i zaista ja sam ozbiljan kandidat da primim neko novo verovanje, no nikad više onako naivno i slepo...Mali su uvek voleli da nipodaštavaju velike ili su pak veliki voleli da nipodaštavaju male... KO je istina???...Postoje književnici veliki od najvećih kojima smo se nekad divili i preko svake razumne mere, a onda gle čuda, počinjemo sve manje da verujemo u ono što oni pišu ili da sve manje verujemo u način kako oni nešto napadom pokušavaju učiniti manjim no što i nije... tako uhvatim svoju trošnu i ništavnu misao kako više ne nalazi one sladorečivosti kod jednog Dostojevskog...Kafom početi novo jutro kao uvertiru u veliko kućno spremanje malih uobičajnih sitnica...Skuvati pirinač, grašak i sve što je potrebno kako bi se spremili aranćini za ručak sutrašnji i tako već nekako svakodnevno preživeo još jedan ne gladan, već dosadan dan...I sutra ispeći potrebnu količinu beskvasnog hleba i tako uposliti svoje mišiće da neradom ne atrofiraju...A sutra bih trebala ispeći i novi hleb... ostao mi još jedan zalogajčić od onog hleba...Sutra pravim za ručak moje omiljene aranćine po sećanju kakve sam ih probala u Đardini Naksosu... Videćete...Što volim kad zvoni telefon, a poziv nije za mene...Počesto udari nas nemoć, da bi se posle toga pokazala svemoć...Iz krajnje bede jedne ljudske nemoći, iznenada se opet u čoveka povrate-vrate sve one njegove prvobitne ljudske nadmoći-svemoći...Zanemoćale moje moći jesu, ne moći misliti i ne moći pričati... Ali iznad svega, moći u samoći najdivnije stvari, ustvari, pisati... I kako tako slobodno disati...Jedan dobar i uspeli stih, jeste kišna kap u moru ovosvetske svakodnevnice slepe...Dišem i pišem, dok god misao kroz reč mili i migolji u meni...Život je povazdan takvo svetsko čudnovato pravilo, koje kaže da su nas ljudi sve manje razumevali dok smo im odgovarali, zato je ipak sada po najnovijom modi: odgovarajte ljudima sve manje, to jest ne odgovarajte im nikako, pa će vas tako razumevati sve bolje i bolje...Pesnik je 100 % živ, samo dok odvaljuje najdeblje stihove od brda života...Moje gornje i donje disajne mogućnosti su prilično desetkovane svih ovih radnih dana... i teško da čovek može pobeći od svojih starih rana...Preobučeni ljudi u neke tuđe kostime, kao da nisu dovoljno obučeni, ali su većinom složno odlučni, da konstantno postavljaju jedna te ista dosadna pitanja...Neki poetični odblesci, mogli bi se sravniti sa lepotom gotičke umetnosti, iste one koju ti odblesci oslikavaju treperenjem reči, isto kao na zidovima katedrale sa vitražima, kroz koju podrhtava misao svaka...I versku nastavu i građansko vaspitanje, dotukla je - malograđanština...Ako nas zakuca loša prošlost, ni budućnost nam ne može biti svetla i lepa...Čovek da bi iole živeo u svetu današnjem i sadašnjem, posve mora i da ispolji svu čvrstinu svoga karaktera i svoje jake unutrašnje volje, pa i da neke stvari preseče, ali i da se zbog istih poduhvata i svom preostalom svetu poprilično zameri, ali da ne bude nimalo čudo što taj i takav isti svet takvog čoveka, na kraju krajeva, odbaci ili zamrzi... Poznato je da u ovaj svet i nismo poslati da bi širili širok krug simpatičnosti, a još manje da bi se svetu dodvoravali... Naprosto, svet je ovaj grdno poprište sukobljavajuće izbačenosti jednog trenutka, samo je pitanje koliko čovek uspeva sve to izbeći ili dostići???...Kvazi romantično veče, u oslobođenom trenutku, kad iz mene ova moja mala reč poteče... i šta mi drugo preostade nego da poželim - laku noć i mirne vode... što me na kraju ovog sada već minulog dana u sutrašnje nove energične poduhvate ko struju prenosi... i kroz nove ideje na nešto slično vraća... i mnogo toga mi lepog ovaj moj mali Život uzvraća..."Pas koji laje retko ujeda"."Samo je jedan korak između uzvišenog i smešnog"-Napoleon Bonaparta."Što se stvari više menjaju, one sve više ostaju iste"-Alfons Kar."Leopard ne može da ostane bez svojih pega"."Kreativni instinkt je ogromna superenergija koja ne može da se smesti u jedan život"-Perl Bak."Iskrenost je najbolja politika"."Postoje samo dve klase ljudi: oni koji pripadaju prvoj klasi i oni koji ne pripadaju ni jednoj klasi"."Radite ono što je korisno i ne obraćajte pažnju na čast ili divljenje koje ćete zbog toga dobiti od drugih ljudi"."Uravnotežen život treba da predstavlja kombinaciju prošlosti, sadašnjosti i budućnosti"."Ne možete graditi karakter i hrabrost tako što ćete drugim ljudima oduzeti inicijativu i nezavisnost"."Očistite prljavštinu ispred svojih vrata i ne brinite se za komšijina"."Vera i samopoštovanje vode ka spoljašnjoj ozbiljnosti i unutrašnjem miru"."Ljubaznost je sunce društvenog života"."Iskoristite pozitivnu univerzalnu energiju koja postoji u životu"."Učtivost je kada radite najljubaznije stvari i govorite najljubaznije reči na najljubazniji način"."Mudrost je paradoks: uči nas da nemamo nikakvih ograničenja, ali nas isto tako uči da budemo svesni onoga što nas ograničava"."Nikakvi specijalni efekti ne mogu od lošeg filma napraviti dobar"."Potok neće isto žuboriti ako izvadite stene"."Često sam znao da se povučem i spolja posmatram samoga sebe"-Piter Keri."Svet se činio pun otrovnih paukova, smrtonosnih zmija, crvene ilovače i ogorčenih, očajnih lica ljudi lišenih svih građanskih prava"."Poveravanje je najobičniji prdež".Pročitah i te neverovatne priče pod naslovom "Egzotična zadovoljstva"... Ostale su mi još 3 knjige (iz paketa 10 naslova) da iščitam... I već sam odlučila... Sledeći naslov osmi po redu biće "Lepa uloga"... A za kraj sam ostavila dva domaća autora... I tu imam redosled iščitavanja... Posle bluza, latiću se i neznanog junaka... Tako će paket od 10 naslova biti iščitan u totalu... Posle toga ću već nešto smisliti i osmisliti za dalje... Prijatno veče...''Pakao, to je patnja i teret kad vise ne mozes da volis''.''... voli, sve voli, svakoga voli, i narocito trazi takvo ushicenje i zanos. Natopi zemlju suzama radosti i voli te suze svoje. A toga se zanosa ne stidi, ceni ga, uzivaj u njemu, jer je to dar Bozji, veliki dar, i ne daje se mnogima, nego samo izabranima''.''A ako te svi ostave, i zlim te isteraju, ti kad ostanes sam, padni na zemlju i ljubi je, natopi je suzama svojim, i dace zemlja ploda od suza tvojih, pa makar te niko ne video i ne cuo u samoci tvojoj. Veruj do kraja, pa makar se i tako desilo da svi na zemlji skrenu s pravog puta i pokvare se, a ti jedini veran da ostanes; prinesi i tada zrtvu, i hvali Boga ti jedini, koji si ostao''.''Na zemlji pak, zbilja kao da lutamo; i da nema dragocenog Hristovog lika pred nama, mi bismo propali i zalutali sasvim - kao nekada rod ljudski pred potopom''.''Lik Hristov cuvajmo, pa ce zasijati kao dragoceni dijamant celom svetu...''.''Ti si znatan, ti si bogat, ti si pametan i darovit, - pa neka, nek ti da Bog. Stujem te, ali znam da sam i ja covek. Time, sto te bez zavisti uvazavam, time i ja iskazujem svoje covecanstvo dostojanstvo pred tobom''.''Budite radosni kao deca, kao pticice nebeske''.''Braco, ljubav je uciteljka, ali je treba znati steci, jer se ona tesko stice, skupo se kupuje, dugim radom i posle dugog vremena; jer voleti treba ne samo slucajno i na jedan trenutak, nego nasvagda. Slucajno moze svako zavoleti, - tako moze i zlocinac zavoleti''.''... brat moj, ptice je za oprostenje molio: to izgleda skoro besmisleno, ali je istina, jer je sve kao okean, sve tece i dodiruje se: na jednom mestu dodirnes, na drugom se kraju sveta odaziva i razleze. Neka je bezumlje ptice za oprostenje moliti! Ali i pticama bi bilo lakse, i detetu, i svakoj zivotinji oko tebe, kad bi ti sam bio bolji no sto si sad - makar jednu mrvicu bi im bilo lakse''.''Decu volite narocito, jer ona su bezgresna kao andjeli, i zive da bi nas razdragala i usrecila; ona zive zarad ciscenja srdaca nasih, kao neki putokaz za nas. Tesko onome ko uvredi dete''.''Zivotinje volite: njima je Bog dao klicu misli i tihu radost. Nemojte im je narusavati i remetiti, ne mucite ih, ne oduzimajte im radost, ne protivite se misli Bozjoj. Covece, ne uznosi se, ne misli da si bolji od zivotinje: one su bezgresne, a ti, sa svojim velicanstvom, ti samo gnojis zemlju svojom pojavom, na njoj trag svoj gnojni ostavljas posle sebe, - i to, avaj, skoro svaki, svaki izmedju nas!''.''Braco, ne bojte se grehova ljudskih, volite coveka i u grehu njegovom, jer kad ko voli coveka gresnog, to je vec slika Bozanske ljubavi, i vrhunac je ljubavi na zemlji. Volite sve stvorenje Bozije, i celokupno, i svaku mrvicu. Svaki listic, svaku zraku Boziju volite. Volite zivotinje, volite bilje, volite svaku stvar. Budes li voleo svaku stvar - i tajnu ces Boziju razumeti u stvarima''.''... ne zaboravljaj molitvu. Svaki put u molitvi tvojoj, ako je iskrena, sine novo osecanje, a u njemu i nova misao, koju ranije nisi znao, a koja ce te iznova ohrabriti, i razumeces da je molitva vaspitanje''.
Nekoliko mudrosti o SANJARENJU i SNOVIMA...
"Sanjajte velike stvari".
"Snovi treba uvek da budu optimistični".
"Sada je pravo vreme da počnete živeti svoje snove".
"Sanjajte smele snove".
"Sanjajte u boji".
"Sanjajte velike snove".
"Snovi su vaše priče".
"Sanjajte život".
Nekoliko celishodnih saveta ili LISTA mojih PRIORITETA:
"Zašto brinuti?".
"Hvalite sebe".
"Uživajte u svemu".
"Budite srećni".
"Dišite".
"Budite oprezni".
"Tražite kvalitet".
"Ohladite se".
"Umetnički se izrazite".
"Vežbajte um".
"Budite tačni".
"Stvorite sopstveni svet".
"Budite verni".
"Budite odlučni".
"Čuvajte razum".
"Izazivajte sebe".
"Budite inovativni".
"Držite se svojih stavova".
"Čitajte knjige".
"Ispitujte život".
"Vičite od sreće".
"Isključite TV".
"Nemojte pričati".
"Lutajte".
"Usporite".
"Verujte u sebe".
"Otvorite oči".
"Brinite o divljini".
"Samo polako".
"Razveselite se".
"Dajte sve od sebe".
"Pažljivo planirajte".
"Budite maštoviti".
"Nemojte varati".
"Pustite kosu".
"Budite spontani".
"Studirajte život".
"Upoznajte sebe".
"Volite samoću".
Misli u kojima se baš baš pronalazim... a i snalazim su:
"Veslajte dalje od stena".
"Ćutite kada treba".
"Kontrolišite želje".
"Vodite računa o ponašanju".
"Prilagođavajte se u životu".
"Osećajte misli".
"Sanjajte slatke snove".
"Uživajte u strpljenju".
"Vežbajte da opraštate".
"Držite se ciljeva".
"Zapamtite ciljeve".
"Mnogo razmišljajte".
"Manje mrzite".
"Vežbajte volju".
"Nemjote se žaliti".
"Gospodar ste sudbine".
"Verujte svojoj intuiciji".
"Pazite šta pijete".
"Sve se može postići".
"Posmatrajte realnost".
"Razvijte saosećanje".
"Nadajte se najboljem".
"Obećajte malo, a uradite mnogo".
"Izbegavajte zlo".
"Razumno razmišljajte".
"Radite manje, budite jači".
"Težite ka preciznosti".
"Naučite kako da učite"...
Stih oporavlja
stih ispravlja
stih ozdravlja
stih pozdravlja
stih odzvanja
stih doziva
stih nazdravlja
stih odpozdravlja
stih doliva
stih...
Premotam sve te trake osame i
sve te najlepše dosade, sve te
posade i opsade, pa kao da
načas zastanem, stanem, da
reč u meni ne prestane, da se
ne prepadne ili ne propadne...
Osuši li pokatkad
reč moju suša ili
sušica, ili je to
samo ona mala
oskudica, kad
reč treba malo
više da se pušta
ili sluša, a tek
neretko presluša
ili svoj unutrašnji
eho posluša...
Poezija podzemnih
nevidljivih žila
poetičnom rečju,
pustim poljem
iskričavo promiče i
nekom čudnom mišlju
stihovima, neki od
treptaja srca živa
jedino na hartiju
olovkom daje, da
tako reč dugo traje...
Zaparložim li tu reč
u jednu malu crnu
praznu rupu, ko u
svoju kuću i taložim
li tugu, ko da tamo
još sa praznog dna,
neku bolju vatru
naložim ili da reč
svaku novu složim,
a da brojeve veće
sa tri decimale
dalje ne množim
i sve te ostatke
jutra ne gložim...
I nije li preteška dremež što pada
na reči kao u hladno zimsko veče,
bez mirisa na prolećno cveće i
sa nedostatkom svele sreće...
Kad iščezne jednostavnost jedne vedrine,
kao da ostane još prepun džak sve one
gorkosti, iz vrtložne baruštine ustajale
svakodnevnice, od koje postaju svi naši
ljudi metiljavi i mlitavi, to jest podmitljivi...
Neugasiva jeste i nemoć jednog ništavila,
ta prašina zanemoćala od korova jedne
ne tako nežne pesme, bez duše i uma
pusto preobraćena u sebične sfere...
Нема коментара:
Постави коментар